Najzad se nastanio u Haritonovoj pećini, gde se predao tvrdom podvigu provodeći dane i godine u postu, molitvi i bdenju, neprestano pomišljajući na smrt i učeći se smirenju.
Spavao je na kamenju — da bi samo manje sna imao — išao je vazda gologlav, i odevao se u jednu haljinu od kostreti, zbog čega je i prozvan Trihin ili Kostret.