"Vrativši se iz te posete, Antonije reče svojim monasima: “Teško meni, deco moja, grešnome i lažnome monahu, što sam samo monah po imenu. Videh Iliju, videh Jovana u pustinji, i vaistinu videh Pavla – u Raju!”
"Evo čoveka koji je dostigao savršenstvo, kakvo čovek može uopšte dostići na zemlji. Evo vaspitača vaspitačima i učitelja učiteljima, koji je punih osamdest pet godina popravljao sebe, te je samo tako mogao popraviti i mnoge druge.”