„Pre njih behu neki drugi osuđenici u istom pozorištu rastrgnuti od zverova. No zverovi ne hteše škoditi svetiteljima, nego se i medved i lavica ljuta umiljavahu oko njih...“
„Kada Karpa svetog vezaše za drvo i toliko šibaše, da mu sve telo u rane pretvoriše i krv njegova potokom zemlju napoji, nasmeja se sv. Karp usred tih strašnih muka. Kada ga pitahu, zašto se smeje, odgovori sv. mučenik, da vide nebesa otvorena i Gospoda gde sedi na prestolu, sa heruvimima i serafimima unaokolo...“
„On je prezreo glad, piše Zlatousti Jovan o sv. Lukijanu, prezrimo i mi raskoš i uništimo vlast čreva da bi, kada dođe vreme koje od nas zahteva takvog mužestva, budući unapred prigotovljeni pomoću manjih podviga, javili se slavnim u vreme borbe.“