"Roditelji digoše Djevu na prvi stepen, a ona onda sama brzo uziđe do vrha, gde je srete prvosveštenik Zaharija, otac sv. Jovana Preteče, i uzevši je za ruku uvede je, ne samo u hram, nego u Svяtaя svяtыhъ, u Svetinju nad Svetinjama, u koju niko nikada ne ulažaše osim arhijereja, i to jedanput godišnje...”
"Samo jedno veče pridobila ih je na 400 duša. Kada je sudija upita, otkuda njoj tolika smelost, ona odgovori: “Od čiste savesti i od vere nesumnjive...”
"Tada reče svetitelj caru: “Vidiš li, care, kako ne podnosiš beščešće sina; tako i Bog Otac ne trpi beščešće Sina Svoga, odvraća se s nenavišću od onih, koji hule Njega, i gnevi se na sve pristalice one proklete (Arijeve) jeresi”.”