„Rođen u Kilikiji; bio episkop u gradu Gangri. Bio je na Prvom vaseljenskom saboru. Pročuven na sve strane zbog svog blagočestivog života i čudotvorstva.“
„O njegovom stradanju izveštavaju sveti Grigorije Bogoslov i blaženi Teodorit. Prema tim izveštajima Marko je, u vreme cara Konstantina, razorio neki hram neznabožački i preveo mnoge u veru Hristovu...“
Panajotis Hristu: ”Iako u svakom deliću svemira vlada raznolikost, njegovo uređenje kao celine predstavlja jednu tajanstvenu harmoniju, jednu zadivljujuće iskomponovanu himnu neizrecivoj slavi svemoćnog Boga”.
„...I svi pomreše od gladi, neko posle tri, neko posle četiri a neko posle sedam dana. Naučen postu Evstratije preosta sam u životu, i izdrža četrnaest dana bez hrane...“
Spasenje je eksplozija punoće života, eksplozija ljubavi, eksplozija radosti koja se ne da opisati rečima. To je spasenje! To je Carstvo nebesko!, rekao je patrijarh Porfirije na Cvijeti.
„...Žena toga Jevrejina neprestano se rugaše Matroni zbog njene vere u Hrista, i nagonjaše je da odbaci Hrista i da ide u sinagogu. No krotka Matrona savesno iđaše za svojim poslom i ne odgovaraše gospođi svojoj ništa, a u potaji se moljaše Hristu Bogu...“
Patrijarh Porfirije služio je na Lazarevu subotu Svetu liturgiju u Ljubljani i tom prilikom rukopoložio u svešteni čin prezvitera Mitra Tanasića, dugogodišnjeg protođakona ljubljanske Crkvene opštine.
Šta preostaje nama, deci ovog veka, osim da sa istim oduševljenjem svedočimo ono što posvedočiše apostoli, a posle njih sva hrišćanska pokolenja, kaže se u Patrijarhovoj čestitki hrišćanima koji ove godine Vaskrs slave 9. aprila.
„Blagovesnik vaploćenja Sina Božjega. On je jedan od sedam velikih angela što predstoje prestolu Božjem. On je javio Zahariji o rođenju Preteče, i sam je o sebi rekao: „Ja sam Gavril što stojim pred Bogom“ (Lk 1, 19).“