„Beše Matej, sin Alfejev, najpre carinik (tj. zakupac i skupljač poreza, ili mitar), i kao takvoga vide ga Gospod u Kapernaumu i pozva: hajde za mnom. I ustavši otide za njim (Mat. 9, 9).“
„Sudija im pripreti smrću, ako se ne pokore naredbi carskoj o poklonjenju idolima. Odgovoriše mu sveti mučenici Hristovi: „Ako se pokorimo naredbi carskoj, propašćemo, ma nas ti i ne ubio.“
„Rodom iz Vitsaide kraj jezera Galilejskog, kao i Petar i Andreja. Od malena naučen Sv. Pismu Filip se odmah odazva pozivu Gospoda Isusa i pođe za Njim (Jov. 1, 43).“
„Pred smrt opet mu se javiše sv. Apostoli Jovan i Petar, kao i sv. muč. Vasilisk (22. maja), u čijoj crkvi primi poslednje pričešće. „Slava Bogu za sve!“ behu njegove poslednje reči, i s tim rečima duša se zlatoustog patrijarha prenese u Raj...“
„Odgovori mu svetitelj: „Otadžbina mi je Misir, ime mi je Mina, bio sam oficir, no videći idolopoklonstvo odrekoh se vaših počasti. Sad dođoh da pred svima objavim Hrista moga kao Boga istinitoga, da bi i Ovaj mene objavio kao slugu Svoga u carstvu nebeskom.“
„Treba se uvek sećati da ma šta mi činili, javno ili tajno, činimo u prisustvu svoga angela hranitelja. A na dan Strašnoga Suda sabraće se sve ogromno mnoštvo angela nebesnih svetih oko prestola Hristova, i pred svima njima objaviće se dela, reči i pomisli svakoga čoveka.“
„Kada behu na putu, jedne noći javi se neko Jeronu u belom odelu i reče mu: „Evo, Jerone, javljam ti spasenje: nećeš vojevati za cara zemaljskoga, nego ćeš za Cara nebesnog podvig svršiti i skoro k Njemu preći da primiš od Njega čest i slavu...“
„Mati Galaktionova beše nerotkinja sve dok ne bi krštena. Po tom privede ona i muža svoga k veri pravoj, i krsti i vaspita u veri hrišćanskoj sina svoga Galaktiona...“
„Imao od Boga vrlo obilat dar čudotvorstva: lečio sve bolesti i muke, izgonio demone, ukroćavao zverove, naročito imao vlast nad zmijama, prelazio je preko vode kao po suhu, bivao nevidljiv za ljude kada je to poželeo, proricao buduće događaje.“