„...Sluge careve izvukoše ga iz tamnice i bijući ga i trzajući vukoše ga po ulicama Carigradskim, prizivajući sve one, koji su uz cara, da udaraju kamenjem „protivnika careva“...“
„...Dželati doslovce ispuniše ovu zapovest svoga nečestivog cara, i odsekoše Jakovu najpre prste na rukama, pa prste na nogama, pa noge pa ruke, pa ramena, najzad i glavu. Pri svakom sečenju mučenik pokajani odavaše blagodarnost Bogu. Iz njegovih rana ishođaše blagouhani miris kao od kiparisa...“
„...Tu on pobode krst, i sazida hram u čast sv. Efimije, koja mu se beše javila na snu. Pokraj hrama podiže stolp visok, pope se na nj i provede na njemu u postu i molitvi punih 53 godine...“
„Kliment se nije odvajao od velikog apostola, koji ga postavi za episkopa pre svoje smrti. Posle mučeničke smrti Petrove episkop u Rimu beše Lin, potom Klit, – obojica za kratko vreme – pa onda Kliment.“
„A majka joj beše potajna hrišćanka, koja preko svog duhovnog oca privede i Ekaterinu veri Hristovoj. U jednoj viziji sv. Ekaterina primi prsten od samog Gospoda Isusa, u znak obručenja Njemu. Taj prsten do danas stoji na ruci njenoj.“
„Tada bi i Kikilija izvedena na sud, jer neumorno pridobijaše neznabošce za veru Hristovu. Samo jedno veče pridobila ih je na 400 duša. Kada je sudija upita, otkuda njoj tolika smelost, ona odgovori: „Od čiste savesti i od vere nesumnjive.“
„Kada se Presvetoj Djevi Mariji navršiše tri godine od rođenja, dovedoše je roditelji njeni sveti, Joakim i Ana, iz Nazareta u Jerusalim, da je predadu Bogu na službu prema ranijem obećanju svome.“
„Kada ga načalnik poče savetovati, da izbegne smrt i sačuva život poklonjenjem idolima, odgovori mu Platon: „Dve su smrti, jedna vremena a druga večna, tako dva su i života, jedan malovremeni a drugi beskonačni.“
„Kada je došao za episkopa u Kesariju zatekao je sav grad neznabožački, samo sa 17 hrišćana, a kada je odlazio iz ovog života ostavio je sav grad hrišćanski, samo sa 17 neznabožaca.“