„I omile veoma caru Justinijanu i patrijarhu Mini. Car ga mnogo pitaše za savet, a Mina (u to vreme veoma bogat) naznači ga za svoga naslednika i umoli cara da to privede u delo...“
„Punih 30 godina vođaše strašnu borbu sa zlim dusima i mučaše se i glađu, i žeđu, i mrazom, i žegom. Jeo je zemlju i pio morsku vodu. Posle 30 godina najžešćeg stradanja pobeđeni demoni pobegnu od njega, a angel Božji počne mu svaki dan donositi hranu, u vidu hleba, ribe i voća.“
”Vaskršnjim pozdravom pozdravlja se i ptica u gori, i priroda, i sunce sa mjesecom, svjedočeći i potvrđujući da Hristos više nije u grobu”, rekao je Vladika marčanski Sava na Vaskrs u Zagrebu.
„Ispevao je kanone i stihire mnogim svetiteljima. Imao je dar prozorljivosti, zbog čega ga patrijarh Fotije postavi za duhovnika i ispovednika sveštenstvu, preporučujući ga kao: „Čoveka Božjeg, angela u telu, oca otaca.“
„I Nikita bi zatvoren i mučen, no ne pokoleba se u Pravoslavlju. Prevođen bi iz tamnice u tamnicu, i mučen glađu i žeđu, mrazom i znojem i poruganjem. Ali on se ne dade pokolebati.“
„Rođen u Kilikiji; bio episkop u gradu Gangri. Bio je na Prvom vaseljenskom saboru. Pročuven na sve strane zbog svog blagočestivog života i čudotvorstva.“
„O njegovom stradanju izveštavaju sveti Grigorije Bogoslov i blaženi Teodorit. Prema tim izveštajima Marko je, u vreme cara Konstantina, razorio neki hram neznabožački i preveo mnoge u veru Hristovu...“
Panajotis Hristu: ”Iako u svakom deliću svemira vlada raznolikost, njegovo uređenje kao celine predstavlja jednu tajanstvenu harmoniju, jednu zadivljujuće iskomponovanu himnu neizrecivoj slavi svemoćnog Boga”.
„...I svi pomreše od gladi, neko posle tri, neko posle četiri a neko posle sedam dana. Naučen postu Evstratije preosta sam u životu, i izdrža četrnaest dana bez hrane...“