"Najzad metnuše Lavrentija naga na gvozdenu lesu, i podložiše oganj. Pekući se na ognju sv. Lavrentije zahvaljivaše Bogu i rugaše se caru zbog neznaboštva...“
"U početku beše Matija pribrojan u Sedamdeset manjih učenika Hristovih, no po Vaskresenju Gospoda, pošto mesto Jude izdajnika bi upražnjeno, apostoli kockom izabraše ovoga Matiju na mesto Judino za jednoga od Dvanaest velikih apostola (Dela Ap. 1, 23).“
U Zagrebu je na Preobraženje Gospodnje proslavljena slava Sabornog hrama, a vladika Kirilo (Bojović) preuzeo je od patrijarha Porfirija upravljanje Eparhijom zagrebačko-ljubljanskom. Gospođi Ingeborg Sofiji Perci Vucelić dodijeljen je orden Svetog Save.
„To viđenje Božanstva Njegovog i slišanje nebeskog svedočanstva o Njemu kao Sinu Božjem trebalo je da posluži učenicima u dane stradanja Gospodnjeg na ukrepljenje nepokolebljive vere u Njega i Njegovu krajnju pobedu.“
Upravljanje Mitropolijom zagrebačko-ljubljanskom, na Preobraženje će, od Njegove Svetosti Patrijarha Porfirija, preuzeti Episkop buenosajreski i južnocentralnoamerički dr Kirilo (Bojović). Tog dana će u Zagrebu patrijaraškom Liturgijom, biti proslavljena hramovna slava Saborne crkve Preobraženja Gospodnjeg.
„Kada i oni behu optuženi kod cara, oni se skloniše na jedno brdo iza Efesa, zv. Ohlon, i tu se skriše u nekoj pećini. Kad to car sazna, naredi, da se pećina zazida. Bog pak po dalekosežnom promislu Svome pusti na mladiće jedan čudnovat i dugotrajan san...“