"On zastade kod gomile vezanih ljudi i saznade o čemu se radi, pa saznavšn uzviknu: “O koliko nevinih pravednika hoće skverni knez da zakolje zato što se ne klanjaju mrtvim i nemim idolima njegovim!”
"Sluge careve izvukoše ga iz tamnice i bijući ga i trzajući vukoše ga po ulicama Carigradskim, prizivajući sve one, koji su uz cara, da udaraju kamenjem “protivnika careva...”
Držimo se zakona Božjeg, ali da imamo smirenje, a da gordost i samoljublje vidimo kao najvećeg neprijatelja, kao izvor svakog zla i svake druge strasti u nama, kazao je Patrijarh Porfirije
"Polaskan carem, Jakov se prelesti i prinese žrtvu idolima, kojima se i car klanjaše. Čuvši za ovo mater njegova i žena, napisaše mu jedno prekorno pismo, u kome ga oplakaše kao bogootpadnika i duševnog mrtvaca, moleći ga ipak pri kraju pisma, da bi se pokajao i Hristu povratio...”
"Pokraj hrama podiže stolp visok, pope se na nj i provede na njemu u postu i molitvi punih 53 godine. Ni podsmeh ljudi ni zloba demona ne mogahu ga odatle udaljiti niti u nameri njegovoj pokolebati...”
"Tada reče svetitelj caru: “Vidiš li, care, kako ne podnosiš beščešće sina; tako i Bog Otac ne trpi beščešće Sina Svoga, odvraća se s nenavišću od onih, koji hule Njega, i gnevi se na sve pristalice one proklete (Arijeve) jeresi”.”
"Samo jedno veče pridobila ih je na 400 duša. Kada je sudija upita, otkuda njoj tolika smelost, ona odgovori: “Od čiste savesti i od vere nesumnjive...”
"Roditelji digoše Djevu na prvi stepen, a ona onda sama brzo uziđe do vrha, gde je srete prvosveštenik Zaharija, otac sv. Jovana Preteče, i uzevši je za ruku uvede je, ne samo u hram, nego u Svяtaя svяtыhъ, u Svetinju nad Svetinjama, u koju niko nikada ne ulažaše osim arhijereja, i to jedanput godišnje...”