“Galaktion ne htede nipošto stupati u brak, te najpre usavetova Epistimu da se krsti, a po tom i da se zamonaši istovremeno sa njim. Udaljiše se oboje na goru Puplion, Galaktion u muški, a Epistima u ženski manastir. I svako od njih dvoje pokaza se u svom manastiru pravo svetilo...”
“Pasući ovce on se često povlačio u samoću i po vazdan ostajao na molitvi, ogradivši stado svoje krsnim znamenjem, da se ne bi udaljavalo i razilazilo.”
“Upita ih car, od kuda su? Na to oni odgovoriše: “Otečestvo naše i život naš jeste Presveta Trojica, jedinosuštna i nerazdelna, Otac i Sin i Duh Sveti, jedan Bog”.
“Behu naučeni lekarskoj veštini, i besplatno pomagahu bolesnim, ne toliko lekarijama, koliko imenom Gospoda Isusa Hrista. I behu prozvati bezmezdnim vračima, tj. besplatnim lekarima, jer besplatno lečiše i tako ispuniše Hristovu zapovest: badava primiste, badava dajite (Mat. 10, 8).”
“Udrite me, pljujte me, stavite mi trnov venac na glavu, dajte mi trsku u ruke, napojte me žučem, na krst me raspnite i kopljem probodite, – to pretrpi Gospod moj, to i ja hoću da pretrpim.”
“Sazidao preko 40 crkava. Osim onih u svojoj zemlji, kao: Treskavac, Gračanica, sv. Đorđe u Nagoriču, sv. Bogorodica u Skoplju, Banjska i t.d. on je zidar crkve i van svoje zemlje, u Solunu, Sofiji, Carigradu, Jerusalimu, u Sv. Gori."
“A kada je knez odvraćaše od vere, najpre obećanjima pa pretnjama, reče mu sv. mučenica: „Gotova sam za Gospoda moga umreti ne jedanput no — o kad bi to moguće bilo — i sto puta!"