„No sva trojica po bratskoj ljubavi behu kao rođena braća. Tako i pred namesnikom rekoše: „Kao što je Sveta Trojica nedeljiva, tako smo i mi po veri nedeljivi i po ljubavi nerazlučni.“
„Kada ga mučitelj Savin savetovaše da se odrekne Hrista i pokloni idolima neznabožačkim, odvrati mu Teodot: „Kad bi ti znao dobrotu Boga mojega, na koga se ja nadam, da će me zbog ovih kratkovremenih muka udostojiti večnoga života i ti bi poželeo da za njega postradaš ovako kao ja.“
„Pri jednom takom krvavom metežu Proterije izađe iz grada s namerom da se privremeno udalji, ali mu se na putu javi prorok Isaija i reče: „Vrati se u grad, ja čekam da te uzmem.“
„No kada nasta gonjenje zbog ikona od strane zloga cara Lava Isavrjanina, Prokopije ustade u zaštitu ikona, dokazujući da ikonopoklonstvo nije idolopoklonstvo, jer hrišćani znaju da klanjajući se pred ikonama ne klanjaju se mrtvoj materiji nego živim svetiteljima koji su naslikani na ikonama...“
„Kada bi izabran za episkopa u Gazi, Porfirije se s teškim srcem primi te dužnosti. U Gazi on zateče samo dvestoosamdeset hrišćana; svi ostali žitelji behu idolopoklonici, i to vrlo fanatični...“
„Tarasije beše vrlo milostiv prema sirotnim i bednim, stvaraše im skloništa i davaše hranu. No prema silnim beše Tarasije odlučan u odbrani vere i morala.“
„Kada Jovan bi posečen, naredi Irodijada da mu se glava ne sahranjuje zajedno sa telom, jer se bojaše da strašni prorok nekako ne vaskrsne. Stoga uze njegovu glavu i zakopa je na nekom skrivenom i beščesnom mestu, duboko u zemlju...“
„Ni laska ni pretnja careva ne može pokolebati ove junake. Na pretnje careve odgovoriše: „O care, nema straha u dobroumnoj i moćnoj duši onih koji ljube Gospoda!“
„U vreme grčkog cara Iraklija udari persijski car Hozroe na Jerusalim 614. godine, opljačka grad, odnese Časni Krst u Persiju i povuče u ropstvo ogroman broj hrišćana, među ovima i patrijarha Zahariju...“