„Zbog svog podvižničkog i devstvenog života, od svoje rane mladosti, bi izabran i posvećen od patrijarha Tarasija za episkopa sinadskog. Učastvovao na VII vaseljenskom saboru.“
„Mošti ovoga svetog kralja mučenika počivaju netljene u njegovom manastiru kod Elbasana i na njima se kroz vekove dešavahu, i dan danji dešavaju, mnogobrojna čudesa.“
„Odmah potom Konstantin izda znameniti Edikt u Milanu 313. godine, da prestanu gonjenja hrišćana. Pobedivši Vizantince, on sagradi divan prestoni grad na Bosforu, koji se od tada prozva Konstantinopolj.“
„Potom bi bačen u vodu, no javi se živ pred mučitelja. (Jer u sebi moljaše Talalej Boga, da ne umre odmah, nego da mu se produže muke). Kada bi bačen pred zverove, zverovi mu lizahu noge i umiljavahu se oko njega.“
„Namesnik carski Junije dovede ove svetitelje do vrućih voda i upita Patrikija: „Ko stvori ove lekovite vode, zar ne naši bogovi Eskulap i drugi, kojima se mi klanjamo?“ Odgovori sveti Patrikije: „Vaši su bogovi demoni, a ove vode, kao i sve ostalo stvorio je Hristos Gospod i Bog naš.“
„Kada bi izveden na gubilište, mnogi hrišćani plakahu za njim, a sveti Teodot im govoraše: „Ne plačite, braćo, za mnom nego proslavite Gospoda našeg Isusa Hrista, koji mi pomože svršiti podvig i dušmana pobediti.“
„Jedan od Sedamdesetorice. Srodnik apostola Pavla, kao što sam Pavle piše (Rm 16, 7), spominjući i svetu Juniju, pomoćnicu Andronikovu. Andronik bi postavljen za episkopa Panonije, no ne stanovaše na jednom mestu, nego propovedaše Jevanđelje po celoj Panoniji.“
„Kad mu je došla majka da ga zove natrag doma, on se ne htede ni javiti majci, no moljaše se Bogu za nju, da bi i nju Bog prosvetio istinom. I zaista, majka ne samo ne povrati svoga sina kući, nego se i sama ne povrati...“
„Odgovori svetitelj: „Ako mi i ubiješ telo, nad dušom mojom nemaš vlasti. Ja imam istinitog i živog Boga Isusa Hrista, koji i sad u meni živi i po smrti mojoj biće sa mnom; i ja sam u Njemu, i ostaću u Njemu, i neću prestati da ispovedam Njegovo sveto ime dokle je duh u telu mome.“
„Posle izvesnog vremena oni se vrate u Carigrad, gde sastave azbuku slovensku od trideset osam slova, i počnu prevoditi crkvene knjige s grčkog na slovenski...“