"Ovoga dana praznuju se dva događaja u vezi sa časnim Krstom Hristovim: prvo pronalazak časnog Krsta na Golgoti, i drugo povratak časnog Krsta iz Persije opet u Jerusalim."
"Kada sv. carica Jelena nađe Krst Gospodnji u Jerusalimu, zadrža se tom prilikom duže u sv. gradu, i sagradi crkvu u Getsimaniji, u Vitlejemu, na Jeleonskoj Gori, kao i na drugim mestima, znamenitim po životu i radu Gospoda Isusa Hrista..."
"Iz Aleksandrije, žena mladoga muža. Nagovorena nekom vračarom ona učini preljubu s drugim nekim čovekom. I odmah je poče savest ljuto gristi. Ošiša se i obuče u muško odelo, pa stupi u muški manastir Oktodekat pod muškim imenom – Teodor..."
"Posle ljutih mučenja vikne knez Minodori, izranjavljenoj i iskrvavljenoj: „Prinesi žrtvu bogovima!“ Na to odgovori sv. mučenica: „Zar ne vidiš: ništa drugo i ne činim nego svu sebe prinosim na žrtvu Bogu mojemu?"
"Tada oboje pripadoše na molitvu Bogu, da i na njima učini čudo kao nekad na Avramu i Sari, i podari im jedno čedo za utehu u starosti. Bog im posla angela svoga, koji im objavi rođenje „kćeri preblagoslovene, kojom će se blagosloviti svi narodi na zemlji, i kroz koju će doći spasenje svetu."
„Naše spasenje se događa u sinergiji sa božanskim energijama koje su uvijek prisutne. Bog je uvijek sa nama, a posebno na Svetoj Liturgiji“, rekao je vladika Kirilo u liturgijskoj besjedi.
"Sveta Deva Marija rodi se od starih roditelja svojih, Joakima i Ane. Otac joj beše iz plemena Davidova, a mater od roda Aronova. I tako ona beše po ocu od roda carska, a po majci od roda arhijerejska, i time već predobražavaše Onoga, koji će se iz nje roditi, kao Cara i Prvosveštenika."
"A u gradu beše idol neki zlatni, kome se neznabošci klanjahu. Sozont ostavi svoje ovce, ode u grad, uđe u hram neznabožački, pa odlomi ruku od zlatnoga idola, razdrobi je i razdade siromasima...“
Eparhija zagrebačko-ljubljanska i Privrednik će, kao i godinama unazad, nastaviti uspješnu saradnju, rečeno je na sastanku vladike Kirila i Nikole Lunića, predsjednika Privrednika.
"Neznabošci mu činjahu mnoge pakosti, jer im ne beše po volji, što od hrišćanske svetinje tolika sila ishođaše i narod mnogi k sebi privlačaše. Pa u zlobi svojoj navratiše obližnju reku, da potopi i crkvu i izvor. No po molitvi Arhipovoj javi se sv. Arhangel i otvori u steni kraj crkve jednu rasulinu, u koju se pogruzi navraćena reka...“