"Učenik svetog Pahomija. Rođen i odrastao kao neznabožac, no kao mladić došao do poznanja prave vere, krstio se, i čuvši za svetog Pahomija, dobegao ovome u manastir tajno od svojih roditelja..."
"...i savetovaše mu da se odrekne Hrista i prinese žrtve idolima. Odgovori svetitelj: „Ako mi i ubiješ telo, nad dušom mojom nemaš vlasti. Ja imam istinitog i živog Boga Isusa Hrista, koji i sad u meni živi i po smrti mojoj biće sa mnom; i ja sam u Njemu, i ostaću u Njemu, i neću prestati da ispovedam Njegovo sveto ime dokle je duh u telu mome“.
"Ona nacrta krst na svome čelu; pa kad je namesnik carski upita, gde je njena lampada (jer svi nošahu lampade u rukama), Glikerija pokaza krst na čelu i reče: „Ovo je moja lampada."
"Posle izvesnog vremena oni se vrate u Carigrad, gde sastave azbuku slovensku od trideset osam slova, i počnu prevoditi crkvene knjige s grčkog na slovenski..."
"Jedan od dvanaest velikih apostola. Rodom bi iz Kane Galilejske. Na svadbu mu dođe Gospod Isus sa Materom i s učenicima. Kada nestade vina Gospod pretvori vodu u vino. Videći ovo čudo, Simon mladoženja ostavi kuću, i roditelje i nevestu, pa pođe za Hristom."
Siguran sam da Gospod ima neki svoj plan. Ako ima i trun tuge u Matejevom srcu, to je zbog vaše i naše tuge, rekao je Patrijarh Porfirije obraćajući se Matejevom ocu.
"Kada docnije otvoriše verni grob Jovanov, ne nađoše tela u grobu. A 8. maja svake godine dizaše se neka prašina od groba njegova, od koje se isceljivahu bolesnici od raznih bolesti."
Imali smo raskol koji je trajao 55 godina sa našom braćom iz Makedonije. Ta rana je bila duboka i bolela je. Sa tom ranom smo legali i ustajali u iščekivanju i težnji da se ona zaceli, rekao je Patrijarh Porfirije na ”Liturgiji jedinstva”.
"U vreme cara Konstansa, sina svetog Konstantina, i patrijarha jerusalimskog Kirila, pojavi se izjutra u devet sati Časni Krst nad Golgotom, prostirući se do iznad Gore Maslinske. Beše taj Krst svetliji od sunca i krasniji od najlepše duge..."