"Kada dođe u te predele Julijan Odstupnik, ču za Dometija, pa posla ljude, koji ga zazidaše u pećini živa sa dva njegova učenika. Tako skonča ovaj Božji svetitelj 363 god. i preseli se u carstvo Božje...“
"Dotle je Gospod mnogo puta pokazao učenicima božansku moć Svoju, a na Tavoru im je pokazao božansku prirodu Svoju. To viđenje Božanstva Njegovog i slišanje nebeskog svedočanstva o Njemu kao Sinu Božjem trebalo je da posluži učenicima u dane stradanja Gospodnjeg na ukrepljenje nepokolebljive vere u Njega i Njegovu krajnju pobedu.“
"Kada i oni behu optuženi kod cara, oni se skloniše na jedno brdo iza Efesa, zv. Ohlon, i tu se skriše u nekoj pećini. Kad to car sazna, naredi, da se pećina zazida. Bog pak po dalekosežnom promislu Svome pusti na mladiće jedan čudnovat i dugotrajan san...“
"Tada mošti sv. Stefana behu svečano prenete na Sion i tu česno sahranjene, a mošti ostalih iznesene na jedno brdo više pećine, i tu u jednoj crkvi položene. Mnoga iscelenja bolesnika dogodiše se toga dana od moštiju sv. Stefana.“
"Na oči majke opaki car mučaše jednog po jednog sina, derući svakome kožu s lica i bacajući ih potom u oganj. Oni svi hrabro pretrpeše muke i smrt, no vere se svoje ne odrekoše.“
"Svi iz Sedamdeset apostola. Sv. Sila bi poslat iz Jerusalima u Antiohiju s Pavlom i Varnavom, da tamo reše spor među vernima odnosno obrezanja, naime, da ne treba obrezivati neznabošce, kad prelaze u hrišćanstvo (Dela Ap. 15, 22).“
"Kada mu knez grozno pripreti mukama, ako se ne pokloni idolima, odgovori mu sv. Kalinik: „Meni je svaka muka za Boga moga tako dobro došla kao gladnome hleb.“
"Ova četvorica behu iz broja sedam đakona i iz sedamdeset apostola. Ostala trojica đakona behu: Stefan, Filip i Nikolaj. Stefan prvomučenik praznuje se zasebno 27. decembra, a Filip 11. oktobra. Nikolaj nije ušao u red svetitelja zbog svoje jeresi. A ona prva četvorica nemaju posebnih dana praznovanja, nego se svi spominju u ovaj jedan dan, 28. jula.“
"Osuđen na smrt sv. Pantelejmon kleče na molitvu. U tom dželat udari ga mačem po vratu, i mač se prebi kao da je od voska. I ne mogaše ga dželat pogubiti dok svetitelj ne svrši molitvu i sam ne reče da ga poseku.“