„...Na ime: vide Foka goluba svetla kako sleti s neba noseći u ustima svojim krasan venac od cveća, i kako spusti venac na glavu njegovu. I ču Foka glas od goluba: „Čaša tvoja napuni se, i treba da je ispiješ!...“
„Njegov životopisac kaže o njemu: beše kao zvezda jutarnja posredi oblaka (Sirah. 8, 6); oblaci behu tamno jelinsko neznaboštvo, bez svetlosti blagočešća; a sv. apostol Kodrat kroz reč Božju zasija im – Jelinima – kao svetlost velika, osvetli tamu, nizloži skverne žrtve, skruši idole, i razori hramove demonske molitvom.“
„Hodeći jednom u lov, on pogna jednog jelena. Božjim Promislom javi se krst svetao među rogovima jelena, i dođe glas Gospodnji Plakidi, koji ovoga upućivaše, da ide svešteniku hrišćanskom i krsti se...“
„Kada mučitelj upita Savatija ko je i kakvoga je čina, on odgovori: „Čin i dostojanstvo moje, i domovina, i slava, i bogatstvo jeste Hristos Sin Božji, vazda živi, čijim promislom vasiona stoji i upravlja se.“
„Pred stradanje majka savetima svojim krepljaše kćeri svoje, da bi istrajale do kraja. „Vaš nebesni Ljubitelj Isus Hristos jeste zdravlje večno, krasota neiskazana i život besmrtni. I kada tela vaša budu mukom umorena, On će vas obući u netruležnost, i rane na vašim telima će zasijati na nebu kao zvezde.“
„Kada ih oholi Prisk upita, zašto se ne pokoravaju zapovesti carskoj, oni odgovoriše „i carskoj i tvojoj zapovesti treba se povinovati, ako nije suprotna nebeskome Bogu; ako li je suprotna Bogu, ne samo ne treba joj se povinovati nego joj se treba i protiviti...“
„I imaše um neprestano uzdignut i udubljen u Boga, a na prsima pod odelom držaše ikonu Sv. Bogorodice sa prevečnim Mladencem Hristom, stojećeg i držećeg krsta u rukama Svojim...“
„628. god. car grčki Iraklije pobedi Hozroja i sa slavom povrati Krst u Jerusalim. Ušavši u grad car Iraklije nošaše Krst na svojim leđima. No na jedanput stade car i ne mogaše ni koraka kročiti...“
„Htede sv. carica da sjedini pod jednim krovom i mesto Njegovog stradanja i mesto Njegove slave. No Jelena se predstavi Gospodu pre nego što taj veličanstveni hram bi dovršen...“
„Udaljio se u vreme gonjenja Dioklecijanova iz Italije u Vitiniju Azijsku, u mesto zvano Soreos, i tu mnoge preveo u hrišćanstvo, i sagradio im crkvu sv. Arhangela Mihaila...“
„Oklevetana od neke bludne device, kao da je s njom zatrudnela, Teodora se nije htela pravdati smatrajući tu klevetu kao kaznu Božju za svoj raniji greh. Izgnana iz manastira ona 7 godina provede prebijajući se po šumi i pustinji, i još uz to negujući dete one bludnice...“