Episkop Kirilo na proslavi Svetog Save gornjokarlovačkog – patrona Eparhije gornjokarlovačke

U hramu Svetog Nikolaja Mirlikijskog u Karlovcu u četvrtak, 16. jula 2026. godine, otpočelo je praznovanje Svetog Save gornjokarlovačkog i 73 sveštenomučenika služenjem prazničnog večernjeg bogosluženja.

Prazničnim večernjim bogosluženjem načalstvovao je Njegovo Visokopreosveštenstvo Arhiepiskop gornjokarlovački G. Gerasim uz sasluženje Arhimandrita Nauma (Milkovića), protoprezvitera Darka Dugonjića i jerođakona Gedeona (Vranješa). Po završetku večernje službe Arhiepiskop Gerasim je svim prisutnima zablagodario na dolazku i čestitao praznik Svetog Save gornjokarlovačkog, zaštitnika Eparhije gornjokarlovačke.

U petak, 17. jula tekuće godine Gospodnje, sa velikom radošću, blagodareći Bogu, narod grada Karlovca i Eparhije gornjokarlovačke zajedno sa svojim arhipastirom Njegovim Visokopreosveštenstvom Arhiepiskopom gornjokarlovačkim G. Gerasimom proslavio je svoga zaštitnika i nebeskog pokrovitelja Svetog Savu gornjokarlovačkog.

Toržestvenom liturgijom je načalstvovao Njegovo Preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički i administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske G. Kirilo, uz sasluženje domaćina – Arhiepiskopa gornjokarlovačkog G. Gerasima, protoprezvitera – stavrofora Duška Spasojevića (zagrebačko – ljubljanska eparhija), jeromonaha Save (Jakovljevića), protoprezvitera – stavrofora Jelenka Stojanovića, prezvitera Marka Vranješa i jerođakona Gedeona (Vranješa).

Po zaamvonoj molitvi Njegovo Presveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički G. kirilo blagoslovio je slavske darove kolač i žito, koji su prineseni u slavu Božiju i u čast Svetog Save gornjokarlovačkog i 73 sveštenomučenika.

Prigodnom besjedom okupljenim vjernicima se obratio Vladika Kirilo rekavši:

”Dragi Vladiko Gerasime, časni oci, draga braćo i sestre.

Izuzetna mi je čast što me je dragi vladika pozvao da sa vama, u ovom divnom hramu, ukrašenom i uljepšanom, kako to samo Bog dade ljudima da ispune, proslavim sa vama eparhijsku slavu Gornjokarlovačke eparhije, koja je jedna, može se reći, od najstradalnijih eparhija naše Srpske Pravoslavne Crkve. Moguće je, zajedno sa Mitropolijom Crnogorsko-primorskom, da je pretrpjela najviše za Hrista. Tim ranama mi, naravno, i tugujemo ali se i hvalimo, kako kaže apostol Pavle: „Mi se hvalimo svojim nemoćima za Hrista“, jer to je ono što čovjek može da prinese Bogu.

Jer, kako kaže u Jevanđelju, svi koji hoće da žive pobožno u Hristu biće gonjeni. Znali su to svi Hristovi učenici, ali to ni malo nije bio razlog da odustanu od tog Hristovog puta, jer su znali da bez Krsta i stradanja nema Vaskrsenja, nema pobjede nad tim našim glavnim neprijateljima. Hristos je izvršio tu pobjedu jednom za svagda, za sve nas. Međutim, mi treba da učestvujemo i u Krstu i u Vaskrsenju Njegovom. Dakle: „Ko hoće da ide za mnom, neka uzme svoj krst i ide za mnom.“ To su znali, naravno, sveštenomučenik Sava Gornjokarlovački i njegovi sveštenici, đakoni, narod koji je ostao vjeran Hristu do kraja. „Budi vjeran do smrti i daću ti vijenac života“, kako kaže Gospod. To je sveštenomučenik Sava ispunio do kraja. On je bio pastir dobri, koji nije ostavio svoju pastvu u najtežim trenucima i nije ostavio crkve i manastire, nego je podijelio sudbinu svoga naroda. Međutim, znao je on to da ljudi mogu da nas liše i domova, i kuća, i ovog zemaljskog života, ali ne mogu da nam uzmu Nebo. I tako su oni prešli u život vječni i iz njihove krvi, do dana današnjeg, iz krvi mučenika, rađa se Crkva i obnavlja se. Evo ovako divan hram, imamo i vladiku sa njegovim sveštenstvom ovdje u Karlovcu i Slava Bogu, nama danas ne prijete takve vrste gonjenja, takve vrste stradanja. Međutim, čovjek u svom životu uvijek ima to mučenje savjesti. Uvijek treba da se trudi da ispravlja sebe, da se trudi da bude bolji i prema sebi i prema svom bližnjem, da izrasta u ljubavi Božjoj, da posti. Post je, kažu Sveti Oci, beskrvno mučeništvo; da posti, da se Bogu moli ne samo za sebe, nego i za svoje bližnje, naravno, gledajući na avangardu tog svog podviga, a to su njegov episkop i njegovi duhovnici, njegovo sveštenstvo, koji su avangarda svakog duhovnog podviga i podviga u Gospodu. Dakle, u tom svom podvigu, naravno, treba gledati i na one koji su zapisani u žitijima svetih. Među njima nam danas Crkva predlaže sveštenomučenika Savu Gornjokarlovačkoga. Dakle, gledajući na njegove podvige, na njegove riječi, na njegovo djelo, treba i mi da se trudimo u svom životu, da ga podražavamo, da mu sljedujemo i da pretpostavljamo Carstvo Nebesko svemu što je od ovoga svijeta.

„Ištite najprije Carstvo Nebesko, a ostalo će vam se sve dodati.“

Neka bi Gospod dao, i sveštenomučenik Sava, i oni drugi koji su s njim postradali, da se Crkva naša obnavlja, da uzrasta u Hristu, da napreduje i da rađa nove građane Carstva Nebeskoga.

Amin, Bože daj.

Želim svako dobro dragom arhiepiskopu Gerasimu, da mnoga i blaga ljeta upravlja ovom eparhijom, na dobro svoga sveštenstva, monaštva i vjernog naroda, i da se molimo Bogu, da se on moli za sve nas, jer svaki episkop sa svojom pastvom predstavlja punoću Crkve Hristove i njegova molitva uzlazi direktno pred Prestolom Hristovim za sve ljude koji se nalazimo u tom Tijelu Crkve, čija je Glava Hristos.

Mnoga i blaga ljeta, dolgodenstvujte, blagi i dobri Vladiko.”

Izvor: Eparhija gornjokarlovačka