Vladika Kirilo održao predavanje u podgoričkoj Gimnaziji „Sveti Sava“, na temu odnosa vjere i nauke

Njegovo preosveštenstvo episkop buenosajreski i južnocentralnoamerički i administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske g .Kirilo, danas je održao predavanje u Gimnaziji „Sveti Sava“ u Podgorici na temu odnosa nauke i teologije.

U uvodu, vladika Kirilo je istakao da je važno da postoje škole poput Gimnazije „Sveti Sava“, jer upravo škole u kojima se uči i vjeronauka, daju sveobuhvatan pogled na svijet.

Izrazio je protivljenje sekularizaciji društva, jer istina je jedna, kako i sam apostol Pavle kaže: Ne možemo protiv istine, nego za istinu.

„Nauka i teologija imaju isti cilj. Da se otkrije istina. Jedino su metodi drugačiji. Nauka odgovara na pitanja kako nešto da uradimo, ali zašto i koji je smisao nečega, e to već nauka ne može da nam odgovori (možda može jednim dijelom filozofija, ako je posmatramo malo šire). Teologija nam odgovara šta je smisao nečega, smisao života; zašto se nešto događa i koji je cilj tog procesa.“

Potom je episkop buenosajreski i južnocentralnoamerički naglasio da je mnogo važno da u odnosu teologije i nauke izbjegnemo dvije krajnosti, od kojih je prva banalizacija, a druga mistifikacija nauke. Kao primjer prve krajnosti, naveo je predviđanja kraja svijeta i istakao da je to takođe i zloupotreba matematike, budući da sam Spasitelj doslovno navodi da samo Otac nebeski to zna i danama ljudima nije dato da to znamo. Pored toga, vladika Kirilo je naveo i primjer prognoze vremena i kazao da kada bi meteorolozi, na primjer, rekli da sa sigurnošću tvrde da će padati kuša, to bi takođe bila banalizacija

„Druga krajnost bi bila mistifikacija nauke. U smislu, kad se govori o duhovnim stvarima, ne možete Boga niti bilo koji duhovni zakon da stavite u formulu. Prema mistifikaciji nauke nisu bili imuni ni veliki umovi. Na primjer kad vi hoćete da opišete Svetu Trojicu, pa su neki sveti oci upotrebljavali primjer sunce, pa onda kažu sunčev krug je kao Bog Otac, sunčeva svjetlost Sin, a toplota Duh Sveti, ali kad bi neko rekao : E to je Sveta Trojica, to bi bila mistifikacija nauke. Hoćeš da svedeš Svetu Torjicu na sunce. Nije to naiva misao. Ali, u tvari mogu da se uoče neke karakteristike Tvorca.

Na izučavanje nauka nas pozivaju i sveti oci. Prvo apostol kaže: Što je u Bogu sakriveno, to se na Njegovim stvorenjima vidi. Sam Spasitelja nam je govorio u pričama, da bi nam objasnio duhovne stvari. Znate, na primjer priča o vinogradu i vinogradarima, zatim pastir i stado i tako dalje. Govoreći u pričama nam je ukazao da u toj tvari možemo neke duhovne zakonitosti da sagledamo, ikonično. Ne mistificirajući te pojmove.“

Vladika Kirilo je istakao da nauku treba posmatrati neodvojeno od teologije , jer nauka objašnjava tvar i ako naučne istine duhovno shvatimo, možemo da sagledamo neke duhovne zakone.

„Preporučujem knjigu „Šestodnev“ Svetog Vasilija Velikog.  Sveti oci su bili znalci svih nauka svoga vremena. Pomenuću Vasilija Velikog, Grigorija Bogoslova, Avgustina, Jovana Zlatousta. Oni su izučili filozofiju i sve prirodne nauke svoga vremena, a onda su te rezultate filozofske, koristili da bi pravilno opisali duhovne zakonitosti. Znamo doprinos otaca kapadokijaca u formiranju teološke misli u vrijeme vaseljenskih sabora.

Treba da znamo da je Bog izvor života. Bog stvara od Oca, kroz Sina u Duhu Svetom. Dakle, sva tvar mora da ima dinamiku Svete Trojice. Sin se rađa od Oca, a Duh Sveti ishodi od Oca. Jedini napredak u tvari može da dođe kroz rođenje. U raju je ljudima rečeno: Rađajte se i množite se. Na osnovu te riječi Božije, Sina Božijega, dešavaju se brak i rođenje djece. Morate uvijek da imate pitanje odakle život, šta je ono što jeste. To je odredilo filozofiju. Pitanje: Šta je ono što jeste. I Bog se javlja Mojsiju na Sinaju i kaže: Ja sam onaj koji jeste, a vi postojite ukoliko ste sa mnom. Čovjek je biće koje je pripremljeno da primi Boga u sebe. Da se upodobi Bogu.

Zato sam protivnik sekularizacije. Ne možeš da budeš izolovano biće. Ne možeš da se odvojiš od Boga, jer gubiš život. A ne možeš ni od zajednice da se odvojiš, jer se zajednički spasavamo. U molitvi Oče naš, ne govorimo oče moj. Zato je ta nesrećna Darvinova teorija koja je, nažalost rezultirala mnogim negativnim stvarima u našoj civilizaciji, nepravilna. Čak je i on na kraju priznao da je u prvu amebu Bog morao da usadi život.

Mnoge stvari su nedostupne ljudskom rasuđivanju. Prosto, čovjek nije autonomno biće. Zato je vaša škola, prava škola, jer ona vam da je kompletan pogled na život i ne sekularizuje ono što se i ne može razdvojiti.

Mi imamo u našem svijetu tri dimenzije. Ako bi naš svijet bio jednodimenzionalan, mi ismo bili kao zmije. Bilo bi tijesno tu živjeti. Ako bi naš svijet bio dvodimezionalan, znači ravan bili bismo kao mravi i bilo bi to ružno, ali pošto je naš Bog Trojičan, On ti daje da budeš uspravan. Naš svijet je dakle trodimenzionalan i u njemu se lijepo osjećamo i to je za mene bila ikonična predstava o trojičnosti našega Boga.

U nauci se razmatraju i četvorodimnenzionalni prostori, npr. u mehanici i fizici se govori o vremensko-prostornom kontinuumu.

Hristos je kod učenika ušao kroz zatvorena vrata. On je dakle, već prevazišao trodimenzionalan prostor. Njegovo tijelo, ne samo duh. Vaskrslo tijelo Spasiteljevo je oduhotvoreno i takva će biti i naša tijela poslije vaskrsenja. Ona će biti pokorena duhu. U suštini, grehopad je nastupio kad je tijelo počelo da se kreće mimo zapovijesti Boga.

Kad smo kod dimenzija, u matematici se razmatraju i beskonačnodimenzionalni prostori.

Svaki konačnodimenzionalan skup, beskonačan skup, mora imati tačku nagomilavanja. Međutim, u beskonačnodimenzionalnom prostoru, beskonačan skup može lijepo da se rasporedi i da svi budu na pristojnim rastojanjima. U vaskrsenju Hristos prevazilazi zakonitosti fizičkog i materijalnog svijeta.

Zato sveti oci pozivaju da se ne vežemo za ovaj svijet nego da stremimo carstvu nebeskom, da se više brinemo o duši, nego o tijelu, iako i o tijelu treba da se brinemo, ali Ne pretvarajte brigu o tijelu u pohotu, kaže apostol Pavle. Dakle, u beskonačnodimenzionalnom prostoru možete da izađete iz vreće, a da je ne pocijepate. U konačnodimenzionalnom prostoru moraš da rasiječeš kesu i da izađeš.

Na kraju, Hristos kad je otišao Ocu, On se uznio, dakle prevazilazi se i sila zemljine teže i drugi zakoni. Postaje ono što i treba da bude: Bog centar. Onaj ko je izvor život, oko Njega treba da se koncentrišemo, a ne zemlja i tijelo da nam komanduju. U crkvenim pjesmama čućete da su sveti oci pokorili lošije boljem, tijelo duhu.

Mi našim razumom možemo vrlo malo da shvatimo, treba ga koristiti, ali treba uvijek znati da postoje više stvari koje se našim razumom ne mogu dostići. Tome nam služi služi Slovo Božije, Sveto pismo“- rekao je vladika Kirilo.

Njegovo preosveštenstvo episkop buenosajreski i južnocentralnoamerički i administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske g. Kirilo, na kraju je pominjući Njegoševa djela „Gorski vijenac“ i „Luča mikrokozma“, naveo da pjesnička intuicija može nekad da preduprijedi naučno otkriće, jer pjesnici kao i proroci ne mogu racionalno da objasne odakle im nešto, nego su nadahnuti, a onda to nauka, poslije možda i hiljadu godina opiše.

Fotografije

Izvor: Mitropolija crnogorsko-primorska