Vladika Kirilo bogoslužio u manastiru Ždrebaonik

Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južnocentralnoamerički g. Kirilo, administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, služio je u utorak, 27. oktobra, na praznik Prepodobne mati Paraskeve – Svete Petke, Svetu arhijerejsku liturgiju u manastiru Ždrebaonik u Bjelopavlićima.

Preosvećenom vladici sasluživali su sveštenik Predrag Katanić i đakon Nenad Kovačević, dok su za pjevnicom pojale sestre monahinje ove svete obitelji.

Pred Sveto pričešće sabranima se arhipastirskom besjedom obratio vladika Kirilo, ističući da je Sveta Petka zbog svog smirenja, podviga i milosrđa poštovana širom pravoslavnog svijeta.

Upoređujući život Prepodobne mati Paraskeve u Jordanskoj pustinji sa životom savremenog čovjeka, vladika je istakao snagu njene vjere i smirenja.

„Što je ona mogla da uradi u pustinji, gdje nije bilo vajfaja, gdje nije bilo društvenih mreža, koje su nama danas potrebne da bi se čuo naš glas, da bismo se mi pojavili, da bismo svoj egoizam umnožili i kazali nešto na tim društvenim mrežama što mi mislimo da je pametno, ne čitajući često riječ Božju i ne pitajući Boga što On o tome misli. Dakle, što je mogla mlada djevojka bez umreženosti u društvene mreže i internet i vještačku inteligenciju? E, ona se tamo u pustinji umrežila u jednu drugu mrežu, tu mrežu ribarsku, za koju je Gospod rekao da će da lovi ljude u nju, a to je nestvorena mreža blagodati Božje, kojom je ona ispunila svoj um, svoju dušu i srce i svoje biće.“

Naglasivši da je Sveta Petka svojim životom pokazala da je Bog dovoljan čovjeku koji Mu se u potpunosti preda, Episkop Kirilo je podsjetio da su smirenje i pokajanje temelj istinskog duhovnog napretka.

„Sveta mati Paraskeva nam je primjer, prije svega, smirenja i pokajanja. Potpuno poništavanje sebe pred svemogućstvom Božjim. Ona je znala tu otačku riječ da je Bog dovoljan. Bog je dovoljan i ona ništa drugo nije ni tražila osim Boga. Tako je i postala sasud Božje blagodati. Njeno srce se ispunilo blagodaću, milošću Božjom, i posebno je kod nje bila karakteristična ta jevanđelska vrlina milosrđa, jer je pomagala siromašnima i sve svoje imanje prije odlaska u pustinju, iako je bila iz znatne, bogate porodice, predala siromašnima.“

Vladika je skrenuo pažnju na vrline upornosti i trpljenja, pozvavši vjerne da se ugledaju na Svetu Petku i da dio svakodnevnog vremena posvete molitvi i duhovnom životu.

„Evo, mi danas stojimo na Liturgiji sat i po vremena i već smo se uzvrpoljili, već nekako jedva čekamo da pogledamo na društvene mreže, da li ima neki poziv, da nešto kažemo, svoje mišljenje, iako ovdje u crkvi Bog govori svoje mišljenje, kao što smo mi to cijelo vrijeme pjevali, čitali božanske riječi božanskog otkrovenja. Dakle, moramo, draga braćo i sestre, naučiti se od Svete Petke da poštujemo svoje vrijeme i da to vrijeme osvećujemo, bar jedan dio, koliko ko može. Neko može deseti dio svoga dana, neko može polovinu dana, neko više. Sveta Petka je dostigla do tog ideala neprestane molitve, kako nas na to poziva niko drugi nego vrhovni apostol Pavle, koji poziva hrišćane da se neprestano mole.“

Poučio je da je molitva neophodna hrana čovjekove duše.

„Kad osjetimo to da se duša i srce naše i um hrane, i da oni ne mogu bez toga, e, onda nas neće niko više nagovarati da se molimo Bogu, jer kao što tijelo traži svoju hranu, i nije nam teško i po nekolika puta da nešto ukusno pojedemo preko dana, tako i duša traži svoju hranu. I tako nam se nekad događa: najeli smo se, napili, naspavali, a opet smo umorni. Zašto se to događa? Zato što duša nije dobila svoju hranu.“

U nastavku besjede Preosvećeni vladika podsjetio je na poštovanje Svete Petke kod pravoslavnih naroda i na istorijski put njenih moštiju, koje su jedno vrijeme počivale i u Srbiji, a danas se nalaze u rumunskom gradu Jašiju. Govoreći o velikom molitvenom sabranju koje se svake godine održava u tom gradu, pozvao je vjernike koji su u mogućnosti da posjete ovu svetinju i poklone se moštima Prepodobne Paraskeve.

Vladika Kirilo je na kraju besjede poželio da molitvama Svete Petke svi naučimo da mudro koristimo svoje vrijeme i da riječ Božja u našim srcima donosi plodove pokajanja.

„Neka bi nam Gospod, molitvama Prepodobne Paraskeve, darovao da svoje vrijeme mudro koristimo, kao mudre djeve, danas pomenute u Jevanđelju. Sveta Petka je jedan od primjera tih mudrih djeva.“

Na kraju Svete službe Božije prelomljeni su slavski kolači današnjih svečara, a zajedničarenje nastavljeno za trpezom ljubavi.

Fotografije

Izvor: Mitropolija crnogorsko-primorska