Proslavljeno Preobraženje Gospodnje u Zagrebu – slava Sabornog hrama

Svetu Arhijerejsku liturgiju u Zagrebu, u utorak, 6/19. avgusta, na praznik Preobraženja Gospodnjeg – slavu Sabornog hrama, služili su Njegovo Visokopreosveštenstvo Mitropolit kruševački David i Njegovo Preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo, sa sveštenstvom zagrebačko-ljubljanske i kruševačke mitropolije. Bogoslužbeno blagoljepije upotpunjeno je anđeoskim pojanjem hora hrama Preobraženja Gospodnjeg, pod rukovodstvom Olene Ciglenjak.

Na Svetoj Liturgiji Episkop Kirilo odlikovao je sveštenika Zorana Radića, sekretara Eparhije, protojerejskim činom.

Mitropolit David je u besjedi izgovorenoj nakon pročitanog Jevanđelja naglasio da je Preobraženje Gospodnje vrhunac otkrivenja Božje slave i poziv čovjeku da i sam postane pričasnik te svjetlosti. Podsjećajući na jevanđeosko kazivanje, rekao je da Hristos uzima Petra, Jakova i Jovana, „koji u sebi oličavaju tri najveće vrline – veru, nadu i ljubav – i vodi ih na goru visoku da bi im otkrio netvarnu svetlost Svojega Božanstva“.

Govoreći o Petrovoj želji da produži viđenje Tavor­ske slave, naglasio je:

“Petar, po svemu prvi, hitar kao munja, pokušava da produži ovaj događaj i da ga učini što trajnijim, pa kaže: ‘Gospode, dobro nam je ovde biti’. No Hristos nije dopustio da se slava Božja zatvori u tri sjenice, tri kolibe, tri staništa, već je podigao jednu sveobuhvatnu sjenicu – Crkvu. Upravo u Crkvi obitava Tavorska svetlost i u njoj se i mi preobražavamo.“

Dodao je i da ista svjetlost koja je apostole oborila ničice djeluje i danas, ali kao snaga našega spasenja: “Bez da nas ozledi, da nas sprži, pa i da nas vrati u nebiće, jer je to ta sila kojom je On i sve iz nebića uveo u postojanje.“

Govoreći o smislu samog praznika, Mitropolit David je naglasio da je tema Preobraženja kroz vjekove privlačila hrišćane, jer oni svojim životom svjedoče da je riječ o stvarnosti, a ne simbolu: „U preobražaju čovek se vraća staroj slavi, biva podmlađeni Adam, odeven u svjetlost, koji se njome hrani i postoji kao svetlosno biće. Ali ovde se ne radi samo o povratku staroj slavi, nego o ostvarenju obećanja Božjih – da ćemo se preobraziti do te mere da će svi događaji Hristovog života postati naši događaji: Preobraženja, Vaskrsenja, Vaznesenja.”

Na kraju je Mitropolit istakao da cilj hrišćanskog života jeste upravo preobraženje čovjeka u Hristu: „Obnovljeni, oboženi i zapečaćeni blagodaću Duha Svetoga, postajemo građani Carstva Božjega. Neka bi nas Gospod udostojio te slave i neka bi nad nama se nadnosio glas Boga Oca da smo mi sinovi njegovi i da svet njega treba da posluša.”

Nakon završetka Svete liturgije, blagosloveni su plodovi vinograda i slavski darovi.

U znak blagodarnosti i bratske ljubavi u Hristu, Episkop Kirilo darovao je ikonu svetog ispovednika Dositeja Njegovom Visokopreosveštenstvu Mitropolitu Davidu, a drugu ikonu uručio je starješini hrama, protojereju-stavroforu Duški Spasojeviću, u ime sveštenstva i bratstva Sabornog hrama.

Episkop Kirilo je, u blagodarstvenom obraćanju Mitropolitu Davidu, po završetku bogosluženja, podsjetio da je praznik Preobraženja odgovor na pitanje apostola: „A šta će biti nama?“ – jer Hristos otkriva da je konačno naznačenje pravednika da „zasijaju kao sunce u Carstvu Oca svojega nebeskoga“.

Naglasio je da je proces preobraženja dug i da ga Crkva usavršava vjekovima, te da je potrebno „strpljivo koračati i zrno po zrno graditi duhovni hljeb“. Posebno je ukazao na važnost „preobraženja uma“ u vremenu kada mnogi svoj um ispunjavaju nebitnim sadržajima, istakavši da je „um potrebno zaključati u riječ Božiju, kako su činili sveti oci“.

Mitropolit David je, primajući dar, izrazio duboku blagodarnost i kazao: „Blagodarim od sveg srca i svim svojim bićem, vašem i našem dobrom pastiru, vladici Kirilu, i njegovoj braći saslužiteljima koji na ovome mjestu vrše pastirsko bogougodno djelo – najprije srcem, ljubavlju i toplinom koja se osjeća na svakom koraku. A uz učešće svih vas, braćo i sestre, koji ste upućeni u duhovne stvari, jasno se osjeća vaše članstvo u Crkvi i vaše bogoljublje. Neka tako i nastavimo, na svakom mjestu vladavine Gospodnje.“

Mitropolit je podsjetio da se Bog ne javlja u vihoru, ognju i burnim silama, već „u tihom povjetarcu – tamo gdje su post, smirenje i borba za očišćenje uma, odnosno smirenje cjelokupnog bića“, i dodao: „Današnji praznik obuhvata sve te teme i zato je jedinstven. Mi bismo vam poželjeli i druge hramove u Episkopiji, da bismo se na svakom mjestu vladavine Gospodnje radovali i veselili. Jer uvijek jedni drugima dugujemo ljubav – ona je sveza savršenstva. A nama nije stalo samo do savršenstva, nego znamo da ne možemo ni ući u Carstvo Božije ako se nismo svestrano potrudili. Vladiko, hvala na nezaboravnom gostoprimstvu – i želimo vam mnoga, mnoga ljeta.“

Potom je za sve priređeno praznično posluženje, na kom je nastavljeno zajedničko proslavljanje hramovne slave, u radosti i blagodarenju Bogu.

M.Đ.