Sv. muč. Karp i Papila, četvrtak, 26. oktobar
26/10/2023
Najava: Slava manastira Svete Petke u Zagrebu
26/10/2023

Pokloničko putovanje u manastir Gomionicu

”Izlet za pamćenje, jer najlakše se pamte jednostavne stvari, običnost lišena glamura”, rekao je o pokloničkom putovanju jedan od Bjelovarčana 

 

Pokloničko putovanje u manastir Gomionica u selu Kmećani kod Banjaluke realizovano je u subotu, 21. oktobra, u organizaciji Srpske pravoslavne crkvene opštine Bjelovar. 

Vjernici iz ovog grada, ali i okolnih mjesta, uputili su se ka ovoj svetinji u Republici Srpskoj u ranim jutarnjim časovima kako bi učestvovali na Svetoj Liturgiji. 

U manastiru koji je već vijekovima centar duhovnosti tog kraja, bukvar je učio i veliki narodni tribun Petar Kočić. U njemu se i danas čuva uspomena na velikog pisca.

Jeromonah Metodije, nastojatelj manastira, u besjedi po otpustu Liturgije zahvalio se vjernom narodu i jereju Stefanu Maksimoviću, parohu bjelovarskom na dolasku. Tom prilikom je pomenuo svetog ispovjednika Varnavu Hvostanskog, čiji spomen se proslavljao sljedećeg dana, napomenuvši da je sveti vladika upravo u manastiru Gomionica proveo sedam godina u kućnom pritvoru. 

Istakavši da su nastupila teška vremena za čovječanstvo, otac Metodije je istakao da su hramovi i dalje garant onog dobrog, velikog, svetog i uzvišenog, te mjesta gdje čovjek treba da traži i može pronaći duševni mir. 

Manastir iz XVI vijeka nakon Drugog svjetskog rata postaje ženski manastir

Gomioničke zidine za svog bivstvovanja izdržale su svašta, pa tako nije tačno poznato ni kada je nastao manastir, ali je prvi pisani pomen o ovom hramu iz 1540. godine, gdje se manastir pominje pod današnjim imenom Gomionica i pod drugim Zalužje.

U turskom popisu iz 1560. godine spominje se iguman Andrej koji je 24 godine bio starješina manastira, na osnovu čega se i smatra da je manastir osnovan prije 1536. godine. Sve do 1941. godine, kada rat guta cjelokupno bratstvo, Gomionica je bila muški manastir. Godine 1948. u praznu i opustošenu Gomionicu dolaze tri monahinje, pravoslavne Ukrajinke, i tada ova svetinja postaje ženski manastir. Od 1955. godine u njemu se sabiraju i ostaju monahinje iz tamošnjih krajeva. 

Manastirski muzej

Bjelovarčani primjećuju da je sam manastir, ali i njegova okolina besprijekorno čist. S tom pohvalom ulaze i u manastirski muzej koji, između ostalog, sadrži zbirku rukopisnih knjiga nastalih između 14. i 17. vijeka, oko 50 štampanih knjiga, mahom ruskih bogoslužbenih knjiga iz 17, 18. i 19. vijeka, kao i nekoliko krstova, filigranskih radova, te petohljebnica, kao i gotovo sve ikone koje su se nalazile na manastirskom ikonostasu od 15. do 19. vijeka.

Nakon posluženja i kratkog okrepljenja, grupa se upućuje ka Banjaluci na ručak i obilazak Sabornog hrama Hrista Spasitelja u centru ovog grada. Kiša koja je neprestano padala tog dana malo je pokvarila planove, pa tako nisu svi uspjeli ni da obiđu hram, ali, kako kažu, to im je ujedno i povod da Banja Luku posjete ponovo.

Pokloničko putovanje koje budi sjećanja 

Među vjernicima bilo je i onih koji su rođeni u krajevima oko Banjaluke. Jedna od njih, Milica Barušić kazala je da je pokloničko putovanje u Gomionicu i Banjaluku kod nje probudilo sjećanja na najljepše dane života. 

„Probudilo je sjećanje na moje djetinjstvo i sretno odrastanje uz moje sada upokojene roditelje, koji su mi podarili najveću ljubav odgajajući me u pravoslavnoj vjeri. Kao da sam doživjela novo rođenje u manastiru Gomionica na Svetoj Liturgiji koju je služio otac Metodije, puneći moju dušu Božanstvom“, iskreno je ispričala Milica, dodajući da je svaki zalogaj posluženja u manastiru imao okus zavičaja.

Sa svojom porodicom, suprugom Danijelom i sinom Srđanom put Gomionice uputio se i Radovan Dožudić koji kaže da na putovanju ljudima vrijeme drugačije teče, pa se čini da je u jedan dan stalo mjesec, a i više dana.

„Novi vidici, krajevi, pejzaži, novi ljudi oko tebe. Tako je bilo i na pokloničkom putovanju na koje je otac Stefan poveo svoju bjelovarsku parohiju. Izlet za pamćenje, jer najlakše se pamte jednostavne stvari, običnost lišena glamura“, smatra Dožudić. 

U svojim utiscima dijeli kako su bili dočekani u Gomionici, osjećaj kao da si kod kuće, jer i jesi, smatra, u vlastitoj kući. 

„Ispunismo crkvu, ja odmah za pjevnicu, jer tako je i kod nas u Svetoj Trojici [u Bjelovaru], svaki novi pjevač, bez obzira na sluh i boju glasa je dobrodošao. Na istu dobrodošlicu naišao sam kod tamošnjih mladića za pjevnicom manastirskog hrama. U znak toga, jedan od tih mladića okrenuo je prema meni molitvenik da pročitam Vjerovanje i Očenaš (eh, kao da ih ne znam napamet). Zatim gostoprimnica… Kava, pita i razgovor tamo su najslađi. Teško je reći zbogom zavičaju Petra Kočića i Davida Štrpca, ali doći ćemo opet, ako Bog da“, zaključuje Dožudić.

Dok su se jednima probudile stare, drugi su stvorili nove uspomene za pamćenje, a svi zajedno su zasigurno otišli duhovno bogatiji. Kako otac Stefan reče, pokloničko putovanje u Gomionicu bilo je prilika i da se bjelovarčani upoznaju sa životom i bogosluženjem koji se njeguju u samom manastiru. „Pored toga, samim odlaskom i posjetom naših svetinja, produbljujemo svoju vjeru, utiske sa samog putovanja prenosimo i drugima, i, na taj način svi postajemo misionari i prenosimo svijetu iskustvo živog Boga“, rekao je on.

Nevena Maksimović