Reportaža Jutarnjeg o obnovi Katedralnog hrama u Zagrebu

Otac Duško Spasojević u intervjuu za Jutarnji list: Stradali su svodovi hrama i freske. Očekujemo završetak radova već do septembra ove godine.

Prenosimo reportažu Jutarnjeg lista o naprijetku obnove hrama Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu, objavljenu na Vaskrs, 24. aprila, u nedjeljnom izdanju tih dnevnih novina.

Kada je 22. ožujka 2020. godine u 6.24 sata Zagreb pogodio snažan potres, teško je stradala i Saborna crkva Preobraženja Gospodnjeg, katedrala Mitropolije zagrebačko-ljubljanske Srpske Pravoslavne Crkve. Danas, nešto više od dvije godine nakon potresa, pravoslavni hram se obnavlja, a vjernici ovaj Uskrs dočekuju u kapeli na Svetom Duhu gdje vikarni (pomoćni) episkop patrijarha Porfirija, vladika Justin, služi dvije liturgije. Prvu u ponoć, a drugu u 9 sati ujutro, kako je to i običaj.

„Zbog novonastale situacije i prisutnosti sve većeg broja izbjeglica iz Ukrajine, od kojih je većina pravoslavne vjere, na dan Vaskrsa ćemo obići izbjeglice koji su smješteni u motelu Plitvice, a na Vaskršnji ponedjeljak služićemo svetu liturgiju u Centru za rehabilitaciju Stančić u Dugom Selu. Naime, tamo je smješten jedan broj osoba s invaliditetom koji su utočište od ratnih razaranja pronašle u Hrvatskoj“, kaže za Nedjeljni Jutarnji protojerej-stavrofor, zagrebački arhijerejski namjesnik i starješina hrama otac Duško Spasojević.

Biljana Blivajs/Cropix

„Razdoblje od četrdeset sedam dana posta, kojim se pravoslavni kršćani pripremaju za proslavu najvažnijeg događaja u istoriji hrišćanstva, biće završen na dan Vaskrsa. Osim strogog posta, za Vaskrs se pripremamo i intenzivnijom molitvom, na prvom mjestu zajedničkim bogosluženjima koja nas uvode u tajnu Hristove smrti i vaskrsenja“, kaže Spasojević. „Ta tajna, koja je manifestacija vrhunske i apsolutne slobode, istovremeno nas poziva i da intenzivno i svjesno vodimo vlastite živote. Ona nas podsjeća da istinska sloboda podrazumijeva odgovornost prema Bogu, drugima i svijetu koji nas okružuje.“

Tradicija da se pravoslavni vjernici na Uskrs – ili, kako to oni zovu, na Vaskrs – okupljaju u zagrebačkom hramu ove godine nije moguća. Naime, od veljače su intenzivirani radovi na obnovi teško stradale crkve kojoj je to drugi put otkako je sagrađena 1865./1866. da ju je potres teško oštetio. I 1880. crkva je također jako stradala, ali je na osnovi projekta arhitekta Hermanna Bolléa četiri godine poslije i obnovljena.

Spasojević kaže da obnovu zagrebačkog hrama s velikom pažnjom prati patrijarh Porfirije.

Patrijarh Porfirije i vladika Justin u obilasku hrama

„U redovnom smo telefonskom kontaktu i izvještavamo ga o napretku obnove. Svaku posjetu Zagrebu on koristi da obiđe radove na crkvi i upućen je u pojedinosti obnove.“

Dodaje da je Hram Preobraženja Gospodnjeg u centru Zagreba zaštićeno kulturno dobro. Iskorištene su sve mogućnosti prijave na natječaj Fonda solidarnosti EU, koji provodi Ministarstvo kulture i medija RH. „Fond finansira konstruktivnu sanaciju, a cjelovitu obnovu finansira Crkvena opština Zagreb vlastitim sredstvima i donacijama vjernika. Program konstruktivne sanacije odobren je u iznosu od 18 miliona kuna.“

„Trenutni prioritet nam je učvrstiti i ojačati konstrukciju hrama. Odluka o tome hoće li se vraćati freske kakve su bile ili će se možda tragati za nekim drugim rješenjem, kao i o tome ko će oslikati svodove crkve, biće donesena nakon završetka trenutnih radova“, objašnjava otac Duško Spasojević.

Prizori nakon potresa unutar hrama bili su dramatični. Svod se gotovo srušio, pod je bio prekriven žbukom i ciglom. Ubrzo nakon potresa hram je očišćen od žbuke i postavljene su zaštitne skele koje su omogućile nesmetano vršenje bogosluženja. „Budući da je razdoblje nakon potresa obilježeno i epidemijom koronavirusa, možemo reći da je liturgijski život vođen ‘pod skelama i maskama’. Odnedavno, nošenje maski nije obvezno u zatvorenim prostorima, a nadamo se i što skorijem povratku redovnom bogoslužnom životu u našem hramu.“

Biljana Blivajs/Cropix

U potresu su najviše stradali svodovi hrama s kojih je otpala žbuka s freskopisom, ali i zvonik koji se nakrivio ka brodu crkve. Neki noviji potres mogao bi uzrokovati pad zvonika na crkvu, što bi imalo katastrofalne posljedice po hram i sigurnost svakoga tko bi se u njemu u tom trenutku našao. Zato je donesena odluka da se u obnovu ide što prije. „Iako je planiran završetak konstrukcijske obnove 1. maja ove godine, a cjelovite obnove 1. septembra, zbog nepredvidivog stanja na tržištu materijala koji se koriste u obnovi, ali i zbog naknadno otkrivenih razmjera oštećenja, biće produžen rok izvođenja radova. Tokom obnove uočene su i značajne pukotine na zidovima te se radi i na sanaciji cijele konstrukcije.“

Starješina zagrebačkog hrama kaže da je sada nezahvalno prognozirati kada će vjernici opet moći dolaziti na vjerske obrede.

„Čim budemo imali tačne podatke o tome, obavijestićemo naše vjernike i širu javnost. Trenutno je najvažnije da se radovi obave stručno i temeljno jer hram obnavljamo za dugo razdoblje. Iako se nadamo da se ovakve nepogode neće ponavljati, moramo učiniti sve što je u našoj moći da ako i kada do nekog novog zemljotresa dođe, naša crkva bude spremna, te da sigurnost onih koji su u njoj, ali i onih koji pokraj nje prolaze ne bude ugrožena.“

Saborna crkva Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu ima zanimljivu povijest. Na njenom se mjestu nekada nalazila katolička crkva sv. Margarete koja je pripadala Zagrebačkoj biskupiji, kasnije župi sv. Marka, no 1794. godine prodana je pravoslavnim Srbima.

Kako je bila u vrlo lošem stanju i nije mogla duže služiti svrsi, 1865./1866. gradi se nova crkva sredstvima prikupljenim od vjernika prema projektu arhitekta Franje Klajna. No snažan potres koji je pogodio Zagreb 1880. godine oštetio ju je te se ona obnavlja 1883-1884. godine prema nacrtima arhitekta Hermana Bolea.

Tada je u nju postavljen sadašnji ikonostas s ikonama koje je radio slikar Epaminondas Bučevski. Bollé će još dva puta obnavljati crkvu – 1899. kada postavlja novu kapu zvonika te 1913-1914., kada joj preoblikuje pročelja. Vanjski izgled crkve tijekom narednih godina nije se bitno mijenjao. Crkva je u novije vrijeme u unutrašnjosti dobila nove freske, koje je od 2005. do 2007. godine naslikao poznati ruski majstor ikona Nikolaj Muhin.

O detaljima obnove razgovarali smo s arhitekticom Ivom Rukavinom, koja vodi cijeli projekt.

„Glavna tema cijelog projekta konstrukcijske obnove je ojačanje zidova i zvonika, tog jednog kritičnog elementa u konstrukcijskoj konsolidaciji cijele crkve. Kolege Zora Salopek Baletić, dipl.ing.arh, i Josip Galić, statičar, napravili su projekt cjelovite obnove, prema kojemu se sada izvode radovi. Ono što je dobra priča jest to što su se naručitelji odlučili za projekt cjelovite obnove, a ne samo konstrukcijske, samo jednog dijela, što pokazuje i njihovu dodatnu zainteresiranost da obnove cijelo kulturno dobro. Ovdje se, naime, radi o pojedinačnom zaštićenom kulturnom dobru. Neke zgrade, recimo, idu samo s konstrukcijskom obnovom. U svakom slučaju, ovo je trenutačno jedno od većih gradilišta u gradu i jedna od prvih cjelovitih obnova.“

Kao voditeljica projekta Iva Rukavina uključila se još prilikom prijave za obnovu: „Trebala sam osmisliti sve projektne komponente. Tu sam od samog početka, otprije godinu dana kada je Europska komisija donijela odluku o dodjeli sredstava iz Fonda solidarnosti. Nakon toga je Ministarstvo kulture raspisalo natječaj za dodjelu bespovratnih sredstava“.

Kako tumači arhitektica, skela se digla odmah nakon potresa jer je svod bio poprilično oštećen. „Trebalo je učiniti mjesto sigurnim i da se mogu vršiti bogoslužja. Ipak je ovo središnje mjesto pravoslavnih bogoslužja u Zagrebu. Također, zvonik se u potresu počeo ljuljati, pojavile su se velike pukotine i da je potres bio jači ili da je dulje trajao, pitanje je bi li uopće ostao stajati.“

S obnovom se počelo krajem prosinca 2021. i provodi se u više faza: „Prvo je sva vanjska žbuka skinuta te vijenci koji su bili truli i čije se replike trebaju napraviti. U unutrašnjosti je skinuta sva žbuka, s kupole pjevališta i apsida, a svodovi su zatim obloženi FRCM-om, mrežicom koja učvršćuje ziđe. Počela je i faza žbukanja. S vanjske strane se radi injektiranje velikog dijela zidova, a nakon toga ide vanjsko oblaganje FRCM-om i žbuka.

U međuvremenu moramo kroz zidove probušiti horizontalno rupe u koje idu čelična sidra, dakle rad na elementima ziđa tijekom kojeg moramo biti što manje invazivni prema oslicima koji nisu pod zaštitom, ali su vrijedni pravoslavnoj zajednici“. Trebalo je, priznaje voditeljica obnove, naći kompromis između želja i potreba. „Najteži dio posla svakako je saniranje ziđa, a da ga ne razorimo i zadržimo sve povijesne oblikovne elemente. Moramo se vrlo delikatno ponašati prema postojećem ziđu koje je iz druge polovine 19. stoljeća, a prije svega prema nasljeđu“.

Biljana Blivajs/Cropix

U posljednjoj fazi radit će se obnova vijenaca i nanos finalne žbuke te konzervatorski radovi na ogradi kora i ikonostasu koji je jedan od prvih kovanih ikonostasa u Zagrebu.

„Radovi se odvijaju veoma brzo, ali ne znamo precizno kada će sve biti gotovo, nadamo se do rujna ako ne bude nepredvidivih okolnosti. Bogoslužje bi se ovdje moglo vratiti kroy par mjeseca, s time da će ostati skele vani na fasadi i radit će se žbukanje.“

To žbukanje je, kaže Iva Rukavina, podložno i odobrenju konzervatora „jer mora biti ista granulacija i isti materijal kako se radilo prije. Problem je i tržište jer je postalo siromašno s obrtničkim radom. Danas više nema tih kamenih fasada kao što ih je nekad bilo. I ta je industrija izumrla jer se u Hrvatskoj sve izvozi. No, moram naglasiti da imamo jako dobru suradnju s konzervatorima i vrlo veliku potporu Ministarstva kulture i medija.“

Biljana Blivajs/Cropix

Ovo nije jedina zgrada na kojoj je angažirana. „Imam trenutno dvanaest projekata od kojih su tri započeta gradilišta, Zgrada HINA-e, Hrvatski glazbeni zavod i Srpska pravoslavna crkva. Uskoro bi trebali krenuti Hrvatski muzej naivne umjetnosti i Atelijer Meštrović na Gornjem gradu“.

Pravoslavna crkva joj je poseban izazov, priznaje ova arhitektica, jer još nikada nije radila na projektu obnove crkve. Nije se trebala dodatno pripremiti, „ali s obzirom na to da to nije klasični način izvođenja radova, moraš se u nekom trenutku vratiti na jedan obrtnički način rada, kako je to nekada bilo. Puno toga se radi ručno, recimo taj tko radi žbuku mora ujedno biti i kipar jer su sve plohe neravne. Bilo je teško pronaći ljude koji će te poslove raditi, zanatlije. Angažirali smo tvrtke s puno iskustva iz Cavtata i Splita, koji imaju zaposlene i restauratore.“

Biljana Blivajs/Cropix

Posebna su priča freske koje su dosta oštećene. „Iznad kapitela stupova su posve skinute jer smo morali ojačati svod. Njihov autor je Nikolaj Muhin koji je iz Rusije. Još, dakle, treba vidjeti tko će ih od fresko slikara ponovno iscrtati. Stvari su se sigurno zakomplicirale sa situacijom u Ukrajini. No, freske nisu dio ove faze projekta. Kada se dovrši obnova, tek onda dolaze na red.“

Crkva će nakon obnove biti na razini 3, kaže arhitektica Rukavina, što znači da bi trebala izdržati potres kakav je bio.“

Romina Peritz / Jutarnji list