Nedjelja Bludnog sina u Lepavini

Molitva i post nas upućuju na osvajanje unutarnjih prostora, kazao je vladika Kirilo

U Nedjelju o bludnom sinu, 3. marta, Njegovo Preosveštenstvo Episkop Kirilo, administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, služio je svetu Liturgiju u manastiru Lepavini. Sasluživali su mu arhimandrit Danilo (Ljubotina), jeromonasi Vasilije i Atanasije i đakon Aleksandar Lukić.

Vladika je u liturgijskoj besjedi kazao da nas molitva i post upućuju na osvajanje unutarnjih prostora. ”Carstvo Nebesko neće doći da se vidi, niti mi idemo u neku obećanu zemlju u smislu raja na zemlji“, rekao je.

„Carstvo Nebesko je unutra, u vama, kaže Sapsitelj, i neće se pojaviti da ga mi vidimo. To Carstvo je useljenje Svete Trojice, Oca, Sina i Svetoga Duha u dušu čovjekovu, kako je Spasitelj i rekao: Ko ispunjava moje zapovijesti, mi ćemo doći i useliti se u njega. Ko to mi? Otac, Sin i Sveti Duh, svojom blagodaću, oni će doći i naseliti se u čovjeku, stvoriti obitelj. Eto, to je cilj svega našega spoljnog djelovanja. Kako kaže Apostol: Slavite Gospoda duhom, ali slavite Ga i tijelom,“ poručio je vladika

„Staranje za tijelo ne pretvarajte u pohote, kaže apostol Pavle. Mi treba da hranimo svoje tijelo, i tijela naših bližnjih, ali ne treba da nam to bude cilj. Cilj je ugađanje Bogu, a hranjenje tijela se podrazumijeva da nam treba, ali ne preko te mjere, koja bi nas dovela u opasnost kao bludnog sina iz današnjeg jevanđelja, koji je uzeo imanje svoga oca i rastočio ga na raspusni život.“, rekao je vladika i nastavio: „i kad se našao u toj nepoznatoj zemlji, među tim nepoznatim ljudima koji su ga poslali da čuva svinje, on je ipak našao snage u sebi i otkrio veliko blago pokajanja koje nam je Gospod darovao, pokajao se i vratio svom ocu. U toj priči sadržana je suština sve istorije ljudskoga roda. Mi smo svi kroz Adama i Evu i njihov grehopad otišli u daleku zemlju, od svoga nebeskog Oca, i tu većinom živimo raspusno.“

Vladika je naglasio značenje posta i molitve: „Mi koji smo pošli tim putem posta, molitve i dobrih djela, ne treba da osuđujemo druge, nego je na nama da se molimo, da budemo žrtva, ponekad i stvarna žrtva mučenička, kako je to često i bilo kroz istoriju Crkve, a ponekad i žrtva duhovna. Post i molitva su beskrvna žrtva. Osobito post je beskrvna žrtva, beskrvno mučeništvo. Nije lako postiti, ali moramo da zauzdavamo naše tijelo.“

M.P.