Episkop Kirilo govorio na tribini: „Božić – plima duhovnosti i/ili poplava komercijalnosti“

Portal za ekumenizam i dijalog ekumena.org organizovao je 29. decembra 2025. godine u biblioteci Bogdana Ogrizovića u Zagrebu tribinu na temu „Božić – plima duhovnosti i/ili poplava komercijalnosti“. Skup je okupio teologe, javne intelektualce i predstavnike različitih hrišćanskih tradicija, s ciljem razgovora o značaju praznika Rođenja Hristovog u savremenom društvenom i kulturnom kontekstu.

Tribinu je moderirao Drago Pilsel, novinar, teolog i urednik portala Ekumena, a među govornicima su bili:
Njegovo Preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički g. Kirilo, administrator Eparhije zagrebačko-ljubljanske, Peter Kuzmić, teolog, profesor i nakadašnji direktor Biblijskog instituta u Zagrebu i rektor Evanđeoskog teološkog fakulteta u Osijeku, Nataša Barolin Belić, gestalt-psihoterapeut i teolog, te Boris Bek, publicista, biblista i profesor na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu.

U svom izlaganju, episkop Kirilo govorio je o Božiću isključivo iz dogmatske i biblijske perspektive, usmjeravajući pažnju na suštinsko pitanje praznika Rođenja Hristovog: zašto je Bog postao čovjek: „Zašto nije poslao nekog anđela svoga, generala da nas spase, ili zašto se baš rodio kao malo dijete?”

Vladika je istakao da tajna Ovaploćenja ne može biti shvaćena bez razumijevanja stvaranja i pada čovjeka, opisanih u Knjizi Postanja. Čovjek je, naglasio je, stvoren po liku i podobiju Božijem. On je i biće pozvano da u sebi nosi Boga i da mu se upodobi, a Hristovo rođenje predstavlja „novi početak“, i obnovu ljudske prirode.

Govoreći o grijehopadu, vladika je ukazao da je ljudska priroda postala podložna strastnosti, propadljivosti i smrtnosti, ali i da nije riječ o Božijoj kazni, već posljedici slobodnog izbora čovjeka. „Mi smo stvoreni kao slobodna bića. U tome se pokazuje i savršenstvo našega Boga. I Adam je mogao da izabere put i da nije zgriješio, on bi ostao besmrtan i u zajednici sa Bogom. Međutim, poslije grijehopada on je izgubio tu prvu blagodat koju je imao i zato Hristos prima povrijeđenu prirodu. Ali sve što On radi u domostroju spasenja – Njegovo rođenje, pa zatim Njegova smrt, Njegovo Vaskrsenje kojim je On tu prirodu obnovio, oslobodio je te strastnosti, propadljivosti i smrtnosti.”

Upravo zato Ovaploćenje Sina Božijeg nije čin sile ili prinude, već čin Božije ljubavi: Hristos se ne rađa kao vladar ili imperator, već kao dijete, primajući cjelokupnu ljudsku prirodu, da bi je iscijelio kroz svoje rođenje, krst, smrt i vaskrsenje.

Posebno je naglašeno da Hristos u sebi nosi „svu punoću Boga tjelesno“, kako svjedoči apostol Pavle (Kol.2 2,9), te da Crkva čuva i ispovijeda ovu istinu kao temelj svoje vjere.

Ovaploćenje, prema riječima vladike, pokazuje da Bog nije podložan ni vremenu ni prostoru, te da Hristos čovjeku daruje učešće u vječnosti, oslobađajući ga konačnosti i smrti.

Spasenje je darovano, ali ostaje nerazdvojivo povezano s ljudskom slobodom, jer, kako je istakao, „gdje je Duh Sveti, tu je sloboda“, a Bog čovjeka nikada ne primorava, već ga poziva.

U osvrtu na savremeno praznovanje Božića, episkop Kirilo je istakao da Crkva ne odbacuje radost ni tradiciju darivanja, koje imaju svoje mjesto u životu vjernika, ali jasno razlučuje da duhovni sadržaj praznika mora ostati primaran. Sve drugo, kako je naglasio, ima smisla samo ukoliko ne potiskuje suštinu Rođenja Hristovog – tajnu Božijeg Ovaploćenja i obnovu zajednice Boga i čovjeka.

Zaključujući svoje izlaganje, vladika je podsjetio da se cjelokupni hrišćanski život, bez obzira na društveni položaj ili službu, ispituje mjerom ljubavi: ljubavi prema Bogu i prema bližnjem, kao najdubljem izrazu slobode i odgovora na Božiji dar spasenja.

Profesor Peter Kuzmić je u svom izlaganju podsjetio da Božić, iako liturgijski oblikovan u kasnijim vijekovima, u svojoj suštini označava tajnu Ovaploćenja – „Riječ postade tijelo” (Jn 1,14). Upozorio je i na savremeno pretvaranje Božića u „festival potrošačkog ludila“, pozivajući na „povratak izvorima”. Govoreći o značenju Božića, profesor Kuzmić je istakao da se tajna praznika ne može razumjeti izvan cjelokupnog Hristovog života i d‌jela. Podsjetio je da je Isus, koji je hodao ovom zemljom, bio bezgrešan: „čije ruke nikada nisu učinile zlo i u čiji um nikada nije ušla grešna misao“, te da je upravo takav, bez krivice, darovao svoj život za nas grešne.

U nastavku izlaganja, profesor Peter Kuzmić osvrnuo se na savremeni društveni kontekst u kojem se Božić slavi, ističući da društva koja se formalno smatraju hrišćanskim često zanemaruju ličnu dimenziju vjere. Zaključno je istakao da se istinski mir ne može ostvariti bez toga da Bog bude na prvom mjestu, jer tek tada „Slava Bogu na visini“ postaje temelj mira među ljudima.

Nataša Barolin Belić je iz perspektive psihoterapije i teologije govorila o Božiću kao pozivu na prisutnost, odnos i ranjivost, ističući da komercijalizacija često postaje način regulacije unutrašnje praznine i emocija. Posebno je izdvojila misao da se ono bitno čuje u tišini: „Ono što je važno čuti, čuje se samo u tišini.“ Govoreći o Ovaploćenju, povezala ga je s pojmom kontakta: „Ovaploćenje možemo gledati kao paradigmu kontakta… Bog ne dolazi kao ideja. Bog dolazi kao tijelo, kao dijete, kao potreba.“ U ekumenskom ključu naglasila je: „Susret u kojem drugi ne mora postati isti kao ja da bismo se mogli razumjeti i da bismo mogli ostati u kontaktu.“

Boris Bek govorio je o „drugoj strani“ pripovijesti o Rođenju Hristovom, polazeći od jevanđeljskog spomena popisa stanovništva i logike „mjerenja, kategorizacije i nadzora“, te otvorio teme biopolitike, prognaništva i socijalne ranjivosti. Govoreći o savremenom konzumerizmu, istakao je da savremeni zagrebački „advent“ često gubi dimenziju iščekivanja i pripreme, pretvarajući se u kontinuirani potrošački događaj koji ne čeka ništa i ne završava ničim. U takvom okviru, Božić postaje smetnja potrošnji, a ne njen smisao, dok praznik bez Hrista ostaje lišen nade i sadržaja. „Isus je Onaj koga čekamo. Bez Njega ne možemo ništa. Tek u Njemu nam je dan život i nada i sve što s tim ide“, istakao je, upozorivši da praznik lišen tog iščekivanja postaje isprazan i sam sebi svrha. Božić koji ne čeka Hrista, kako je rečeno, ne završava radošću, već se pretvara u neprekidni niz potrošačkih sadržaja bez stvarnog smisla.

Tribina je zaključena pozivom na nastavak dijaloga, a moderator Drago Pilsel zahvalio je učesnicima i publici te najavio sljedeću tribinu portala Ekumena, planiranu za januar, povodom Dana sjećanja na Holokaust.