Episkop Kirilo bogoslužio u manastiru Lepavina

U Sedmu nedjelju po Duhovima, 19. jula, u manastiru Lepavina Svetu arhijerejsku liturgiju služio je Njegovo Preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički dr Kirilo, administrator Eparhije zagrebačko-ljubljanske, uz sasluženje bratstva manastira Lepavine i đakona Miladina Andrića.

Po pročitanom Svetom jevanđelju, Preosvećeni vladika Kirilo tumačačio je jevanđelski odlomak o iscjeljenju dvojice slijepih i nijemog bjesomučnika.

Podsjetio je da današnje jevanđelje donosi samo dio Hristovih čuda, podsjećajući na riječi svetog apostola i jevanđeliste Jovana da, kada bi se sve što je Gospod učinio zapisalo, „ni u sami svijet ne bi stale napisane knjige.“ Istovremeno je naglasio da je cijeli svijet oko nas, ali i u nama, svjedočanstvo Božijeg čudesnog djela.

„U ovome našem životu sve je čudo. Zar nije čudo da se rađa novi život? Zar nisu čudo biljke, životinje, nebo nad nama i moralni zakon u nama? Čudo je i kako se u nama rađa misao, kako govorimo, kako hodamo. Sve je to čudo, jer je ovaj svijet zaista čudesan.“

Govoreći o ograničenosti ljudskog znanja, vladika je istakao da ni najveća naučna dostignuća ne mogu objasniti tajnu života.

„Nauka može da sastavi ljudsko tijelo od elemenata, ali odakle život? Kako to postaje život? To ne može objasniti bez Boga.“

Ističući da su Sveto pismo, svetootačko predanje i život Crkve najpouzdaniji putokazi čovjeku, pozvao je vjerne da duhovno znanje traže u predanju Crkve.

„Čitajte Sveto pismo, čitajte Svete Oce, njihova žitija i njihove pouke.“

Osvrnuvši se na današnje jevanđelje, vladika Kirilo je naglasio da Gospod ne čini čuda radi zadivljivanja ljudi, nego radi njihovog spasenja i ukrepljenja u vjeri.

„Gospod je najprije upitao slijepe: ‘Vjerujete li da ja to mogu učiniti?’ Kada su odgovorili: ‘Vjerujemo, Gospode’, tada se dogodilo čudo. Dakle, sva ta čudesa vrše se da bi porasla naša vjera.“

Podsjetio je da se Božija čuda ne prestaju dešavati ni danas, navodeći kao primjer brojna iscjeljenja molitvama Svetog Vasilija Ostroškog, ali je naglasio da Gospod uvijek gleda na ono što je čovjeku na spasenje, a ne samo na njegovo tjelesno zdravlje.

U nastavku besjede vladika je upozorio na opasnosti savremenog doba, naročito na nekritičko prihvatanje ideja koje čovjeka udaljavaju od Boga i pretjeranu zavisnost od društvenih mreža, posebno među mladima.

„Vještačka inteligencija je kao vatra i voda – dobar je sluga, ali zao gospodar. Ne smije čovjek dozvoliti da nad njim gospodari nešto što je niže od njega.“

Posebno je pozvao roditelje da čuvaju djecu i njihovo duhovno uzrastanje, podsjećajući da vrijeme provedeno u praznim sadržajima lišava čovjeka mogućnosti da se posveti molitvi, čitanju i dobrim djelima.

Na kraju besjede, podsjetio je na primjer prepodobnog Sisoja Velikog, čiji je spomen Crkva ovog dana proslavlja, ističući njegovo duboko smirenje. Iako je bio veliki podvižnik i čudotvorac, Sveti Sisoje je pred kraj života govorio da „još nije postavio ni početak pokajanja“, pokazujući da je smirenje temelj svakog duhovnog života.

Zaključujući besjedu, vladika je pozvao sabrane da se, poput dvojice slijepih iz današnjeg jevanđelja, neprestano obraćaju Gospodu riječima: „Pomiluj nas, Gospode, Sine Davidov“, jer je vjera, kako je naglasio, „onaj bescjeni biser koji jedini vodi u Carstvo nebesko.“