Đakon Stefan Maksimović rukopoložen u čin sveštenika

Žena Hananejka pokazala je izuzetno smirenje. Molitva treba da bude stanje cjelokupnog života, kako onda kada Gospod odgovara na naše molitve, tako i onda kada to naizgled ne čini, rekao je vladika Sava u Zagrebu

U Katedralnom hramu Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu, u nedjelju 17. oktobra, Božanstvenu liturgiju služio je Episkop marčanski Sava, vikar patrijarha srpskog. Vladika je, po blagoslovu Njegove Svetosti, koji je i Administrator Eparhije zagrebačko-ljubljanske, rukopoložio đakona Stefana Maksimovića u svešteni čin prezvitera. Episkopu marčanskom sasluživali su protosinđel Nektarije (Đurić) i bratstvo Saborne crkve. Pojao je hor hrama pod vođstvom Ivane Srbljan.

Vladika Sava besjedio je nakon pročitanog jevanđeljskog odlomka (Mt. 15, 21-28) u kom apostol Matej govori o Hristovom prelasku iz Judeje u zemlju Hanansku i susretu sa ženom Hananejkom. Tada je Hristu prišla jedna pripadnica mnogobožačkog hananskog naroda i obratila mu se riječima: Pomiluj me, Gospode, Sine Davidov, kćer moju mnogo muči đavo. Episkop Sava rekao je da je ona tim činom pokazala da, uprkos tome što je pripadnica mnogobožačkog naroda, posjeduje sjeme iskrene i prave vjere u jednoga Boga i vjeru da joj jedino On može pomoći.

„Na njene riječi: pomiluj me, Gospode, Gospod ne odgovara ni riječi. Međutim, ona ne prestaje. Ne odustaje od svoje molitve jer ne čuje riječi Gospodnje i neprestano priziva Gospoda do te mjere da njegovi učenici i apostoli prilaze njemu i kažu: Gospode, otpusti je jer ide i viče za nama. A on kaže: Ja sam poslan samo izgubljenim ovcama doma Izrailjeva“, kazao je vladika. Žena, čuvši da je Gospod poslan narodu kom ona ne pripada, ne odustaje od svoje molitve, već, pristupivši Hristu, poklanja mu se govoreći: Gospode pomozi mi. Hananejka je svojim moljenjem pokazala upornost u molitvi, čvrstinu vjere, ali i toplinu molitve. Vladika je istakao da se žena koju spominje jevanđelist nije molila Gospodu da joj da nešto, već da je pomiluje. Gospod joj je potom uputio riječi: nije dobro uzeti hljeb od djece i baciti psima.

Hananejka je, uprkos tome što je pripadnica mnogobožačkog naroda, posjedovala sjeme prave vjere u jednoga Boga 

Episkop marčanski kazao je da je odnos Gospoda prema toj ženi bio takav ne da bi je odbacio, već da bi izvukao iz nje primjer vjere i upornosti za one koji su bili sa njim. ”U tom momentu ona nije pogođena, ona se ne osjeća odbačenom što ne pripada izabranom narodu kome je Gospod došao. U njoj ne djejstvuje egoizam. Ona ne okreće leđa Gospodu koji je naizgled odbacuje i ne obraća pažnju na nju, nego kaže: Da, Gospode, nije dobro uzeti hljeb sa trpeze i baciti psima, ali i psi jedu od mrva što padaju sa trpeza gospodara njihovih. Dakle, ovom rečenicom ona ispovijeda da ne traži ono što joj pripada ili što pripada možda nekom drugom, već traži samo mrvice milosti Gospodnje. Traži da Gospod, makar malo, obrati pažnju na nju i na one kojima nije poslan, što u suštini i jeste poslanje Hristovo. Tim svojim postupkom ona nam pokazuje izuzetno smirenje”. Vladika je naveo riječi svetog Jovana Lestvičnika: nemoj reći da nisi ništa stekao ako u molitvi provodiš dosta vremena, a ne vidiš nikakvoga ploda. Dobitak je već to što se moliš. Kakvo bi ti veće blago i trebalo nego da se pripijaš uz Gospoda i živiš neprestano u jedinstvu sa Njim, i istakao da Gospod želi da pokaže da molitva treba da bude stanje cjelokupnog života, kako onda kada Gospod odgovara na naše molitve, tako i onda kada to naizgled ne čini.

Po otpustu Božanstvene liturgije, okupljenom sabranju vladika Sava prenio je pozdrave Njegove Svetosti patrijarha Porfirija i poželio da novorukopoloženom ocu Stefanu sveštenička služba bude na spasenje i izgradnju Crkve kao Tijela Hristovog.