”Zajedno na putu prema Bogu”

”Hrišćani iskustvo suživota stiču najpre u Crkvi, koja je prostor savršenog jedinstva ljudi i Boga. To jedinstvo, koje je nama uvek arhetip i uzor, treba da preslikavamo i na svako društvo u kom živimo”, rekao je đakon Petar Kozakijević na međureligijskom okruglom stolu. 

U organizaciji Hrvatskog kulturnog društva ”Napredak”, 28. oktobra u Zagrebu održan je ekumenski i međureligijski okrugli sto ”Zajedno na putu prema Bogu. O vjeri, toleranciji i suživotu”. Na skupu su predstavnici različitih crkava i vjerskih zajednica govorili o međusobnoj saradnji i suživotu, ali i razmjenjivali gledišta o problemima sa kojima se hrvatsko društvo i čovječanstvo suočavaju.

Na okruglom stolu su učestvovali šef Katedre fundamentalne teologije na Katoličkom bogoslovskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu docent dr Tomislav Kovač, vjeroučiteljica Islamskog centra u Zagrebu Lamija Alili, članica monaške zajednice Isusovih malih sestara Vesna Zovkić, đakon Srpske Pravoslavne Crkve u Zagrebu Petar Kozakijević i glavni rabin u Republici Hrvatskoj Luciano Moše Prelević. Okrugli sto je vodila urednica religijskog programa Hrvatskog radija Blaženka Jančić.

Vjeroučiteljica Lamija Alili je istakla da je zajedničko za sve monoteističke religije shvatanje da tolerancija i suživot nemaju alternativu. ”Multikulturalnost je dobra, pozitivna i otrežnjujuća. Njom nam Bog poručuje da postoje različiti narodi u svijetu i da je ljepota upravo u različitosti”, rekla je.

Govorila je o svom iskustvu života u multietničkoj sredini – u Foči, u kojoj se u to vrijeme nije pravila razlika među ljudima po vjeri, tj. nacionalnosti. Odrastala je u uvjerenju da su svi ljudi jednaki, što je uslovilo njene kasnije svjetonazore i stavove u životu. Istakla je važnost kućnog vaspitanja, tako i formalnog obrazovanja.

Isusova mala sestra Vesna Zovkić, koja je dugi niz godina živela i radila u arapskom svijetu i pomagala izbeglicama, govorila je o svom iskustvu po kom je mjesto susreta s Bogom najobičnija svakodnevica. Prema njenim riječima, ”Boga možemo naći u svakom ljudskom biću”.

Govoreći o pandemiji virusa i globalnoj krizi koja je nastupila, sestra Vesna je istakla da to vidi kao priliku da se ”svi, kao društvo koje je sklono propitivanju prošlosti i kopanju po starim ranama, okrenemo sadašnjosti i vidimo kako da se nosimo sa ovom situacijom, oslanjajući se na Boga, ali računajući istovremeno i na čovjeka”.

Đakon Petar Kozakijević je rekao da u hrvatskom društvu ima dijaloga i tolerancije, ali ne onoliko koliko bi trebalo. ”Svaka religija treba da bude intenzivno i iskreno uključena u dijalog, jer svaka ima za cilj put ka istini. Do negativnih pojava dolazi onda kada veru doživljavamo kao ideologiju, kao sistem ubeđenja, a ne kao živi odnos sa Bogom i svetom oko sebe. Odgovornost za svet u kom živimo snose i hrišćani, onda kada svesno ili nesvesno doprinose podelama i lošim pojavama u društvu”.

”Imperativ hrišćanskog života je ljubav, pojam mnogo dublji i sveobuhvatniji od pojma tolerancije. Ljubav nije psihološko osećanje, već stanje čitavog bića čoveka. Njom čovek zadobija mir u sebi, a taj se mir onda preslikava i na društvo čiji je deo. Nasuprot tome stoji mržnja, koja je takođe stanje čovekovog bića. Ona najpre iznutra razara biće onoga koji mrzi, a onda se prenosi i razara svet koji ga okružuje”.

Naglasio je da hrišćani iskustvo suživota stiču najprije u Crkvi, koja je prostor savršenog jedinstva ljudi i Boga. ”To jedinstvo, koje je nama uvek arhetip i uzor, treba da preslikavamo i na svako društvo u kom živimo. U svakom čoveku treba videti ne samo stvorenje Božije, već brata ili sestru. Ako Bog ne pravi razliku među nama, ko smo mi da to radimo”, upitao je đakon Petar.

Rabin Lucijano Moše Prelević rekao je da u naše vrijeme problem ne izazivaju toliko religije, koliko ono što ljudi učitavaju religijama: ”Sve je manje vjernika. Religije su sve manje relevantne ljudima u Evropi. Problemi nastaju kada ljudi svoje svjetonazore nasilno uguravaju u religije”.

Docent Tomislav Kovač posebno se osvrnuo na dokument Drugog vatikanskog sabora Nostra aetate, deklaraciju koja govori o odnosu Katoličke Crkve prema nehrišćanskim religijama.U tom tekstu stavlja se naglasak na ono što je ljudima zajedničko, na to da svi ljudi imaju krajnji cilj u Bogu. ”Po prvi put se priznaje da sve religije sadrže u sebi iskre božanske istine, zbog čega se trebaju poštovati”.

Kovač je čitao važne odlomke iz deklaracije i tumačio ih. Prema njemu, hermeneutički ključ u kom treba razumeti taj dokument leži u činjenici da je ”u vrijeme njenog objavljivanja prošlo tek 20 godina od Drugog svjetskog rata. Bila su živa i svježa sjećanja na Holokaust”. Prema njemu, Katolička Crkva je osjećala potrebu dati svoj odgovor i ograditi se od isključivosti.

Foto: IKA / Hrvoje Josip Bišćan