Cvijeti u Ljubljani

Na Cvijeti, 5. aprila, u hramu Svetih Kirila i Metodija u Ljubljani, Svetu liturgiju služili su Njihova Preosveštenstva episkopi bihaćko-petrovački Sergije, kao i buenosajreski i južno-centralnoamerički dr Kirilo, administrator Eparhije zagrebačko-ljubljanske. Dvojici arhijereja sasluživalo je ljubljansko sveštenstvo, a pojao je ženski hor Crkvene opštine u Ljubljani, pod vođstvom Sofije Antić.

U jevanđelskoj besjedi, izgovorenoj po pročitanom svetom jevanđelju, episkop Sergije je podsjetio da praznik Cvijeti označava završetak četrdesetodnevnog posta i uvod u dane Strasne sedmice, u kojima su vjerni pozvani da „saučestvuju u svemu onome što je Gospod prošao“.

Govoreći o vaskrsenju pravednog Lazara, istakao je da taj događaj otkriva istinu o čovjeku i njegovom pozivu, naglasivši da ćemo „i mi proći kroz vrata smrti, ali ustati na glas Gospodnji“, kao što je i Lazar bio pozvan iz groba.

Osvrnuvši se na sam praznik, vladika je ukazao da narod dočekuje Hrista kličući: „Osana Sinu Davidovom“, ispunjavajući proročke riječi, ali da Hristos istovremeno zna da će Ga isti taj narod ubrzo odbaciti.

„Zamislite Hrista na magaretu, koji ulazi u Jerusalim kao car, a zna da će ga isti taj narod za nekoliko dana razapeti“, naglasio je vladika, ukazujući na tragediju ljudske dvoličnosti.

Posebno je upozorio da se isti obrazac ponavlja i danas, kada čovjek može spolja slaviti Boga, a životom Ga odbacivati: „Dođemo da slavimo Boga, a kada izađemo iz hrama razapinjemo Ga, jer ne vidimo brata svoga, ni gladnog, ni žednog.“

Govoreći o pokajanju, vladika je istakao da je put spasenja put preumljenja i povratka Bogu, podsjetivši na primjer apostola Petra, koji je i pao i odrekao se Hrista, ali se pokajanjem vratio u zajednicu sa Njim. Naglasio je da post, molitva i pokajanje nisu cilj sami po sebi, nego priprema za susret sa Hristom, „da bismo stali pred Njega bez tereta grijeha“, obučeni u duhovno „svadbeno ruho“.

Na kraju je pozvao vjerne na duhovnu budnost i istrajnost, ističući da je hrišćanski put put krsta i vaskrsenja: „Idemo sa Hristom da se s Njim raspnemo, da bismo s Njim i vaskrsli.“

Po završetku Svete liturgije, sabranje je nastavljeno za trpezom ljubavi u parohijskom domu.