Božićni intervju patrijarha za HRT

Čovjek je sazdan da bude stabilizator domostroja, harmonije, poretka Božjeg u tvorevini, kazao je patrijarh u intervjuu za HRT.

U emisiji ”Zajedno u duhu” koju Antonija Hrvatin Rot vodi na Hrvatskoj Televiziji, gostovao je Njegova Svetost patrijarh srpski Porfirije, koji administrira Eparhijom zagrebačko-ljubljanskom.

Polučasovni intervju sa patrijarhom emitovan je dan po Božiću, u subotu, 8. januara.

Poglavar Srpske Pravoslavne Crkve čestitao je Božić svima koji ga slave po julijanskom kalendaru. Istakao je značaj hrišćanskih temelja za razvitak evropske kulture. Govorio je o duhovnim uzrocima pandemije, osvrnuo se na društvene podjele koje su njom izazvane, ali i o strahu koji se uvukao u ljude.

Razgovor je počeo čestitkom koju je patrijarh Porfirije uputio pravoslavnim hrišćanima koji su dan ranije, u petak 25. decembra/7. januara, proslavili praznik rođenja Hristovog. Kazao je da je Bog došao ”među nas, da bi se susreo sa nama”. Prema njegovim riječima, u tom susrijetu otvara se mogućnost da se, susrevši se sa Bogom, susretnemo i sa samim sobom i da postanemo cjeloviti i harmonični, da bismo se, iz zajednice sa Bogom, susretali i sa bližnjima, tj. sa svim ljudima, pa i sa tvorevinom Božjom.

Tvorevina, iako dugo trpi i pamti, pre ili kasnije uzvraća

Patrijarh je naglasio da na svakom od tih planova ”postoji rascep, postoji distanca, postoji polarizacija i baš danas treba da znamo da je čovek u tvorevini sazdan da bude stabilizator domostroja, harmonije, poretka Božjeg”. To znači, upozorio je patrijarh, da čovjek može biti, svojim slobodnim oprijedijeljenjem, i neko ko destabilizuje tu harmoniju. Istakao je da kad god ”vršimo intervenciju na ljudskoj prirodi, kad god vršimo nasilje nad tvorevinom u celini, tvorevina, iako dugo trpi, dugo pamti, ipak, pre ili kasnije uzvrća”.

Upitan o tome koliko su hrišćani svjesni značenja proslavljanja Božića i da li je u vremenu u kom živimo u prvi plan stavljeno nešto što Božić pomalo i zasjenjuje, poglavar Srpske Pravoslavne Crkve je ponovio da je Bog došao među nas da bi se susreo sa nama.

”U tom susretu, nama se otvara mogućnost pre svega da se mi, susrevši se sa Njim, sretnemo sa sobom i da postanemo celoviti, harmonični, ali onda takvi, iz te zajednice sa Bogom, da se susrećemo i sa bližnjima, tj. sa svim ljudima, pa i sa tvorevinom Božjom, jer na svakom od ovih planova postoji rascep, postoji distanca, postoji polarizacija”, kazao je patrijarh. Naglasio je da na Božić treba da znamo da je čovjek u tvorevini sazdan da bude stabilizator domostroja, harmonije, poretka Božjeg, i da to znači da, svojim slobodnim opredijeljenjem, može biti i neko ko destabilizuje harmoniju.

Kada specifičnost doživljavamo kao svoj posjed koji nam je dat da se u njega zatvorimo i da ljubomorno čuvamo svoj dar i talenat, postupamo suprotno poruci i smislu Božića

Prema patrijarhovim riječima, uzroci pandemije su u tome što vršimo intervenciju na ljudskoj prirodi i nasilje nad tvorevinom u cjelini, te tvorevina, ”iako dugo trpi, dugo pamti, ipak, pre ili kasnije uzvraća”.

Suprotno poruci i smislu Božića postupamo kad ljubomorno čuvamo svoj dar i talenat

Patrijarh se upitao da li razumijemo tajnu Božića ili se više bavimo folklorom i kazao da svemu treba dati smisao i pečat Hristov i radost, ljepotu Hristovu, i da, u tom smislu, pozdravlja i spoljašnje manifestacije proslave Božića. Međutim, istakao je, suština je smještena u bogosluženje, u Liturgiju Crkve, u molitvenu atmosferu proslave Rođenja Hristovog.

Njegova Svetost govorio je i o različitostima sa kojima smo stvoreni. Istakao je da je različitost specifičan dar koji svaki čovjek pa i narod imaju, na osnovu kog je svako pozvan da, u zajednici sa Bogom, kroz molitvu, kroz vjeru i podvig ljubavi, razvijajući svoj dar, gradi jedinstvo, darujući sebe drugima. ”Onog trenutka kad specifičnost doživljavamo kao neki svoj posed koji nam je dat da se u taj svoj posed zatvorimo i da ljubomorno čuvamo to što je naš dar i talenat, tada postupamo suprotno poruci i smislu Božića, ali i suprotno jedinstvu u Duhu na koje smo pozvani”, rekao je patrijarh Porfirije.

Sa Hristovog puta Crkva nikad ne odstupa, ali postoji problem u javnoj sferi što mnogi ljudi, ne osjetivši tajnu ljubavi Božje, očekuju da se Crkva saobrazi njihovim šablonima, te da ona zapravo treba da postupa onako kako ti ljudi misle. ”Crkva ne postoji u svetu da bi se saobražavala svetu i da bi ispunjavala očekivanja raznih sfera društva ili raznih ljudi sa različitim pogledima na život. Crkva je u svetu da bi preobražavala svet, a to znači da bi snažno, ne samo rečima, nego svojom suštinom i svojim postojanjem, sve pozivala na preobražaj”, kazao je Njegova Svetost.

Što je manji strah u nama, utoliko su manji i problemi

”Crkva nikada ne može da se poistoveti ni sa jednim pojedincem, ali ni sa jednom grupom ljudi, u smislu stranaka, političkih partija ili u smislu nekakvih ekonomskih interesa i krugova, zato što u Crkvu dolazimo da bismo dotakli suštinu i smisao života, da bismo dotakli Hrista, da bismo tu Hrista otkrili, a onda, kada Njega otkrijemo, počnemo da usvajamo Njegov sistem vrednosti”, rekao je patrijarh i istakao da ne postoji nijedna ideologija koja treba da osmisli tajnu Jevanđelja.

Na pitanje kako se oduprijeti nedostajanju harmonije i zajedništva u svijetu i kako ljude podstaći na zajedništvo, patrijarh je kazao da su svi ljudi stvoreni sa različitim darovima, a da je različitost ”specifičan dar koji svaki čovek i narod imaju, na osnovu kog je svako, u zajednici sa Bogom, kroz molitvu, kroz veru i podvig ljubavi, pozvan da svojim darom, razvijajući ga gradi jedinstvo, darujući sebe drugima. Onog trenutka kad specifičnost doživljavamo kao neki svoj posed koji nam je dat da se u taj svoj posed zatvorimo i da ljubomorno čuvamo to što je naš dar i talenat, tada postupamo suprotno poruci i smislu Božića, ali i suprotno jedinstvu u Duhu na koje smo pozvani”, rekao je.

O strahu i nepovjerenju

Patrijarh Porfirije govorio je i o strahu koji se uvukao u ljude: ”Strah je, kako je rekao jedan filosof, ontička kategorija u ljudskom biću. Dakle, čovek dolazi na ovaj svet sa strahom i samo razni povodi i spoljašnje provokacije, sa jedne strane izvode taj strah na površinu, a sa druge strane ga umnožavaju”. Međutim, što je manji strah u nama, utoliko su manji i problemi, iskušenja i nevolje sa kojima se suočavamo. ”Imamo čvrstu kotvu, imamo čvrst temelj, ukoliko je naš unutarnji strah manji, uz pomoću kojeg onda rešavamo sve ono što je izvan nas. Tako i u ovoj situaciji u kojoj se nalazimo, realnost je takva da problemi postoje, da su stradanja izazvana koronavirusom na jedan način ili sa jedne strane ujedinila čitav svet, ali sa druge strane su i podelila svet oko mnogih pitanja, opet vezanih za koronavirus. I ti problemi su sada ne samo fiziološko-medicinski, zdravstveni, nego su oni postali i politički, i ekonomski, i duhovni”.

Kazao je patrijarh i da strah i nepoverenje idu rame uz rame, jedno uz drugo, ali i da, u ozračju dolaska Sina Božjeg u svijet, dobijamo jednu drugačiju perspektivu.

O izazovima patrijaraške službe, obrazovanju i Baniji

O izazovima sa kojima se suočavao od kako je postao poglavar Srpske Pravoslavne Crkve, patrijarh Porfirije je rekao da je najprije trebalo da se upozna sa zadacima koji stoje pred poglavarem Crkve i da to upoznavanje još uvijek traje. Područja svojih patrijaraških aktivnosti podijelio je na dvije vrste, a to su unutrašnji život i poredak Crkve i odnos Crkve ka spolja. Kazao je da je smatrao da je važno da se izvjesne strukture u Patrijaršiji u Beogradu obnove i osvježe. ”Smatram da je prosveta, da je obrazovanje nešto što je neophodno, ne samo veoma važno, za jedno društvo, nego za čovečanstvo uopšte, pa, samim tim i za Crkvu i na tom planu sam se trudio koliko je to bilo moguće da unapredimo neke strukturalne elemente u okviru Bogoslovskog fakulteta koji je deo Beogradskog Univerziteta”, rekao je.

Njegova Svetost je dodao i da je vjeronauka, koja u Srbiji postoji, kao što postoji i u Hrvatskoj, važna za obrazovanje: ”I na tom planu, zajedno sa predstavnicima drugih crkava i verskih zajednica pokrenuli smo inicijativu da se popravi status veronauke i status veroučitelja, koji je za nijansu nesigurniji, relativniji, nego što je to slučaj ovde u Hrvatskoj. Stupili smo u razgovore, u dijalog sa Ministarstvom prosvete i verujem da će veronauka dobiti status kakav imaju i drugi predmeti”, kazao je patrijarh.

Istakao je da i dalje postoji potreba da se pomaže ljudima sa Banije od kojih mnogi još uvijek nisu dobili onakav krov nad glavom kakav dolikuje. Naglasio je da će Crkva na tom planu i dalje učestvovati. ”Siguran sam i da će svi hramovi doživeti da sijaju kao što su nekada bili, a može biti, pošto se obnavljaju, da će biti još sjajniji”, rekao je.

O suretu sa nadbiskupom Galagerom i posjeti pape Srbiji

Sa tajnikom Svete Stolice za odnose sa državama nabiskupom Galagerom poglavar Srpske Pravoslavne Crkve razgovarao je o pandemiji, kazao je patrijarh. Zajednički je konstatovano da čovek treba da bude jedini stabilizator u harmoniji Božjoj, i da onda kad je destabilizuje, čovjek postaje jedini virus. ”Razgovarali smo i uopšte o polarizacijama koje postoje u svetu i da su one opet posledica iste dimenzije, distorzije čoveka iz svoga ležišta, a onda, u užem smislu te reči, razgovarali smo i o problemima koji postoje, danas se to kaže, ovde u regionu i razmišljali o tome šta mi kao crkva ili crkve možemo da učinimo da te polarizacije budu koliko god je to moguće manje.

Kad bismo iščupali Jevanđelje Hristovo iz Evrope, ostala bi bezdušna ljuštura

Na pitanje o mogućoj posjeti pape Franje Srbiji, patrijarh je istakao da se još ni punu godinu ne nalazi na tom mjestu i da još uvijek nije imao priliku da se sretne ni sa jednim poglavarom pomjesnih crkava, ali i pokazao spremnost da do susreta dođe, jer bi se tako pokazalo da ”razne spekulacije koje dolaze iz krugova koji nisu crkveni o tome da između katolika i pravoslavnih postoji velika distanca, takve bi naravno, pošto to nije istina, netačne formulacije pokazale se da zapravo nemaju nikakvu snagu”.

Prilikom susreta sa nadbiskupom Galagerom, razgovaralo se o hrišćanskoj Evropi. ”Evropa i čitavi ovi naši prostori u svom temelju imaju upravo hrišćanske vrednosti. Ne bi bilo evropske civilizacije da nije hrišćanskih vrednosti”, kazao je patrijarh. Istakao je da hrišćani treba da svjedoče hrišćanski sistem vrednosti, i upozorio da on neće biti lako prihvaćen od drugih sistema vrijednosti, jer hrišćanski sistem vrijednosti postaje ili kritika ili proziva savejst nekih ljudi. ”Kad bismo iščupali jevanđelje Hristovo iz Evrope ostala bi naprosto jedna bezdušna ljuštura koja nema nikakvog vitaliteta niti traga života u sebi”, rekao je patrijarh Porfirije.

P.K.