Sveti Jovan Zlatousti:
O molitvi i ponašanju u hramu

Na dan kada naša Sveta Crkva slavi spomen Svetog Jovana Zlatoustog, 13/26. novembra, donosimo odabrane misli ovog znamenitog oca i učitelja Crkve, u kojima govori o odnosu Hrišćana prema bogosluženju i prema Bogu sa kojim kroz pričešće jedno postaju.

Odabrane misli o odnosu Hrišćana prema bogosluženju i molitvi

Molim vas i preklinjem, odlazak u crkvu neka nam bude miliji od bilo kog drugog zanimanja i staranja. Hitajmo voljno u crkvu, ma gdje se nalazili. Pazite, međutim, da niko ne ulazi u taj svešteni prostor imajući životne […] brige, iskušenja ili strahove. Ostavimo sve to izvan, ispred ulaza u hram, pa tek onda uđimo. Jer dolazimo Caru nebesa, hodimo prostorom koji blista. Istjerajmo najprije iz duše svoje zlopamćenje, da ne bismo bili osuđeni kada se pojavimo pred Bogom i pomolimo mu se govoreći: ”Oče naš […], oprosti nam dugove naše, kao što i mi opraštamo dužnicima svojim”.

Kako drugačije očekuješ da će se pojaviti Vladika Hristos, sladak i krotak pred tobom, ako si ti prema bratu svom tvrd i ako mu ne opraštaš? Kako ćeš uzdignuti ruke svoje ka nebu? Kako ćeš pokrenuti jezik svoj da govori riječi molitve? Kako ćeš zatražiti oproštaj? Čak i kada Bog želi da ti oprosti tvoje grijehe, ti mu ne dozvoljavaš, zato što ne opraštaš svom bližnjem.

Ali i naše ponašanje, dok se nalazimo u hramu, neka bude prilično, onako kako se ponaša čovjek koji se nalazi pred Bogom. Ne upuštajmo se u besciljne rasprave, već stojmo sa strahom i trepetom, sa pažnjom i spremnošću, sa pogledom usmjerenim ka zemlji i dušom usmjerenom ka nebu. Jer mnogi dolaze u crkvu mehanički ponavljajući psalme i molitve i odlaze, a da i ne znaju šta su rekli. Usne se pomjeraju, ali uši ne čuju. Ti ne čuješ svoju molitvu, a želiš da je čuje Bog? Preklonio sam koljena, kažeš, ali tvoje misli su odletjele daleko. Tvoje tijelo je bilo u crkvi, a duša izvan nje. Usta su govorila molitvu, dok su kroz um prolazile i zbrajale se kamate, ugovori, transakcije, polja, imanja, druženja sa prijateljima.

Sve ovo se događa zbog toga što je đavo lukav. Zna da u vrijeme molitve mnogo toga dobijamo, pa zato tada i napada sa velikim intenzitetom. U drugim prilikama, kada ležimo ispruženi na krevetu, ništa ne mislimo. Kada pak dođemo u crkvu da se pomolimo, đavo nam nameće mnoštvo pomisli, kako nam molitva ne bi bila od koristi.

Ako ti Bog zatraži opravdanje za tvoju nezainteresovanost i neblagočestivost koju pokazuješ na bogoslužbenim sabranjima, šta ćeš učiniti? U trenutku kada ti On govori, ti, umjesto da se moliš, razgovaraš sa onim pored sebe o beskorisnim stvarima. Ako sva druga naša sagrješenja previdi Bog, ovo je dovoljno, da bismo bili uskraćeni za spasenje. Nemoj misliti da je to malo sagrješenje.

Da bi shvatio težinu ovoga, pomisli šta biva u sličnom primjeru sa ljudima. Pretpostavimo da razgovaraš sa nekim zvaničnikom ili sa svojim dragim prijateljem i, dok ti on govori, ti nezainteresovano okrećeš glavu na drugu stranu i počinješ razgovor sa nekim drugim. Zar tvoj sagovornik neće da se uvrijedi zbog tvog nedoličnog ponašanja? Zar se neće naljutiti? Zar neće zatražiti objašnjenje?

Avaj! Nalaziš se na Božanstvenoj Liturgiji i, dok je Carska trpeza pripremljena, dok se Agnec Božji žrtvuje u tvoju korist, dok se sveštenik stara za tvoje spasenje, ti si nezainteresovan. U trenutku kada krilati serafimi pokrivaju svoja lica sa strahopoštovanjem, a ostale nebeske sile se, zajedno sa sveštenikom, mole Bogu za tebe, u trenutku kada sa neba silazi oganj Duha Svetoga i Krv Hristova se izliva iz prečasnog Rebra Njegovog u sveti Putir, u tom trenutku tvoja savjest te ne razobličava zbog tvoje nepažnje?

Pomisli, čovječe moj, ispred Koga se nalaziš u trenutku strašnog tajnovodstva i sa kim – sa heruvimima, serafimima i ostalim nebeskim silama. Razmisli sa kim poješ i moliš se. Da bi se sabrao, dovoljno je da se sjetiš da si, iako imaš materijalno tijelo, udostojen da, zajedno sa bestjelesnim anđelima, pjevaš Gospodara tvorevine. Nemoj učestvovati u sveštenom pojanju nezainteresovano. Nemoj imati na umu životne misli. Izbaci svako zemaljsko umovanje i uzdigni se umstveno na nebo, blizu prijestola Božijeg. Uzleti tamo sa serafimima i maši sa njima krilima, pjevaj trisvetu pjesmu Presvetoj Trojici.