Njegovo Preosveštenstvo Episkop marčanski Sava, vikar Patrijarha srpskog, služio je, u nedjelju 24. oktobra, Svetu Liturgiju u hramu Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu. Sasluživalo mu je sveštenstvo Sabornog hrama.
Po pročitanom Jevanđelju (Lk. 5, 1-11) koje govori o Hristovoj propovijedi mnoštvu naroda na Genisaretskom jezeru, čudesnom ribolovu i pozivu apostola Jakova i Jovana, besjedio je episkop Sava.
Vladika je istakao to što Hristos za prve učenike nije pozvao ljude koji su se bavili naukama ovoga svijeta, filosofe ili profesore, već obične ribare, one koji su se danonoćno trudili da prehrane sebe i svoje porodice.
Apostoli su, prema izvještaju apostola Luke, cijele prethodne noći bezuspješno pokušavali da ulove ribu. U tom raspoloženju, kada uloži sav svoj napor i vrijeme, a ostane bez rezultata, od koga ne zavisi samo njegov već i životi više ljudi, čovjek može da dođe do tačke koja se zove beznađe, istakao je vladika. ”U sličnoj atmosferi bili su i ovi ribari, ali mi svi dobro znamo da smo često i sami bivali i jesmo u sličnim situacijama i raspoloženjima” rekao je i upitao koliko je puta ”svako od nas stigao do nekakve vrste beznađa ili razočarenja ili imao osjećaj da je sve što radi uzalud”.
”Beznađe je sastavni dio ljudske prirode, svakog čovjeka, pale prirode, i Hristos to ne osuđuje. Zato i slušamo o tome u Jevanđelju. Međutim, mi kao Hrišćani možemo samo dotle da idemo. Sve ispod toga već prelazi u očajanje. Da bismo se izvukli iz teškog stanja beznađa potreban je trud, žrtva, da nikada ne napustimo svoj trud, da nikada ne odustanemo od toga da popravimo situaciju, da nikada ne okrenemo leđa Hristu, zato što, ako beznađe i jeste sastavni dio ljudske prirode, prevazilaženje tog beznađa jeste onaj dio ili element koji nam otvara put našeg spasenja, put koji nas uzvodi na nebo. Trud i prevazilaženje problema nam otvaraju mogućnost da svojim trudom prizovemo milost Božiju, da Gospod bude taj koji će odgovoriti na naš zahtjev, na našu molitvu, na naše moljenje, jer Hristos se raduje prevazilaženjima problema”. kazao je vikar Patrijarha srpskog.
Vladika Sava je rekao da je Hristos Pantokrator, onaj koji u svojoj ruci drži sve, svemoćan i svesilan i da ima moć da podigne iz mrtvih. Isto tako, kazao je Episkop marčanski, Hristos ima moć i da našu dušu vaskrsne i pošalje joj svoju milost. ”On nas nikad ne ostavlja same. Uvijek prati naš trud i naš put, ali interveniše samo onda kada je to potrebno”. Vladika je uporedio intervencije Hristove u životima ljudi sa odnosom koji ljekar ima sa pacijentima i kazao da nam nekad bude bolje od lijeka koji dobijemo, ali i da je ponekad potrebno da isti ljekar hirurški interveniše. ”Nama se čini poslije te intervenicije da se osjećamo mnogo lošije i gore nego što smo se osjećali kada smo ušli u ordinaciju, ali znamo da je to na našu korist i naše spasenje. Potrebno je samo da ne odustanemo, da budemo spremni, kao što je bio spreman apostol Petar, da krenemo iz početka. Kada mu je Hristos rekao: ‘Otiđi i baci mreže ponovo’, on je rekao: ‘Gospode, svu noć smo lovili i ništa nismo uhvatili, ali na tvoju riječ baciću mrežu’. Dakle, apostol Petar je pokazao smirenje i poslušnost. Izvršavao je volju i riječ Božiju. Dakle: ‘Gospode, ako si Ti rekao da bacim mrežu, a čitavu noć nisam ništa ulovio, baciću je opet zato što Ti to tako kažeš’. I kakav rezultat biva? Takav da su se mreže napunile da apostol Petar i njegov brat nisu mogli sami da ih izvuku iz vode nego zovu susjedne ribare Jakova i Jovana da im pomognu”, kazao je Episkop marčanski.