Vladika Kirilo u Manastiru Dajbabe: Najvažnije je starati se o duši

Praznik Polaganja pojasa Presvete Bogorodice toržestveno je proslavljen u Manstiru Uspenja Presvete Bogorodice u Dajbabama. 

Svetu arhijerejsku Liturgiju služio je Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralno američki i administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske gospodin Kirilo, uz sasluženje sveštenstva Mitropolije crnogorsko-primorske i gostiju, te učešće vjernog naroda Božijeg. 

Prije pričešća vjernih sabranima se obratio Preosvećeni Episkop Kirilo.

Vladika je na početku besjede kratko podsjetio na put pojasa Presvete Bogorodice, od Jerusalima, preko Konstatinopolja do Svete Gore. On je kazao i da su se mnoga čuda izlila preko pojasa Presvete Bogorodice.

”Pojas Majke Božje, poznato je kroz istoriju, da je izlivao mnogo čudesa. Pošto se jedan dio čuva u manastiru Vatoped, poznato je da u tom manastiru dijele trake koje su osveštane na tom pojasu i od toga su mnoge bezdjetne žene dobijale djecu, noseći te trake koje su osveštane na tom pojasu. Nije to jedini način i jedini slučaj kako nas Majka Božja pohodi i kako nam daje utjehu i iscjeljenje, ali jedan od značajnih. Zato imamo i ovdje u Crnoj Gori značajan kult Rize Majke Božje, a pošto su to svetinje koje su uvijek zajedno bile kroz istoriju, možemo slobodno reći i pojasa Majke Božje.”

Preosvećeni Episkop Kirilo je dalje govorio o tome da je najvažnije starati se o duši, te da riječi Svetog Pisma treba razumjeti tačno onako kako su i zapisane.

To su riječi Božje, vrlo precizne, nema preciznijih od njih. Dakle, on jasno kaže, tijelo ne pomaže ništa, duh je onaj koji oživljava. Dakle, nemojmo da više staranja imamo za tijelo, nego za dušu. Koliko vremena provodimo pred ogledalom uređujući tijelo? Ne znam šta sve ne činimo, odjevamo ga, hranimo, grijemo i staramo se o tome da sve to pripremamo, da radimo mnogo sati da bi to sve imali. Sve je to u redu, ali bar toliko vremena da odvojimo i za svoju dušu, za molitvu, za post i za dobrodetelji, činjenje dobrih djela, da bismo kroz to ostvarili i spasili i dušu i tijelo. Jer šta će nam ako savj svijet zadobijemo, a duši svojoj naudimo”, poučio je Vladika Kirilo.

Vladika je naglasio da je važno da shvatimo da se kroz Svete Božije ljude osvećuje i vrijeme i prostor.

”Vrijeme je uvek bilo tajnoviti pojam kojem su filozofi pristupali na različite načine. Međutim, hrišćanski filozofi ili da kažemo Sveti Oci, nikada nijesu filozofirali samo zbog filozofije – ajde da se pravimo pametni da nešto novosmislio, kao što su to radili stari Grci koji su dostigli do visokih intelektualnih visina ljudske misli, naravno, nesporno je to, ali nije to cilj. Sveti oci su uvijek imali sotiriološki pristup svim pojmovima. Dakle, šta nam taj pojam daje za naše spasenje? Zašto je on značajan? Oni su uvijek i na vrijeme gledali vrijeme kao projavu Božje milosti prema nama – dar koji nam je dat za pokajanje, za preobražaj i za vraćanje iz ove grešne prirode svome Ocu.”

On je na kraju besjede poučio da je vrlo važno da u dnevnom rasporedu vremena ne zaboravimo na molitvu, te da je važno i da se bavimo nekim rukodjeljem. Skrenuo je pažnju na to da u današnjem vremenu nedostaje koncentracije, pažnje, sabranosti.

”Dakle, naš cilj nije nirvana, niti sjedinjenje sa tvari, radi se o tome da je netvarni, nesazdani Tvorac svega došao među nas Svojim netvarnim energijama.  Ne može to da uhvati nikakva svjetska nauka, niti bilo koja tvar. To je sjedinjenje netvarne Božanske prirode sa našom tvarnom prirodom, i to se ne može desiti nikakvim mehaničkim načinima. Bog je ličnost koje traži da ti imaš odnos sa njim, ličnosni odnos. On ti je rekao kroz Sveto pismo, ti treba da ispunjavaš te Njegove zapovijseti, ako misliš da stojiš pred Njim. Ako nećeš, ti idi gdje hoćeš, svako ima slobodu, ali, dakle, vrlo je važno znati da naš cilj nije ništavilo, nirvana, nego je naš cilj ugraditi se u Crkvu Božiju, koja je Tijelo Hristovo, čija je glava Hristos”, zaključio je Vladika Kirilo.

Na kraju Svete službe Božije, Vladici Kirilu se na dolasku, službi i ljubavi zahvalio protosinđel Vladimir (Palibrk), nastojatelj Manastira Dajbabe.

Potom je sabranje nastavljeno za trpezom ljubavi u manastirskoj gostoprimnici.

Izvor: Mitropolija crnogorsko-primorska