Vladika Kirilo služio u Mariboru

Zakhejev život promijenio se po dolasku Gospoda u njegov dom i on se oslobodio od vrlo opasne stvari – strasti srebroljublja, rekao je vladika Kirilo u Mariboru

Njegovo Preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo, administrator Eparhije zagrebačko-ljubljanske, služio je, nedjelju, 18. februara, Svetu Liturgiju u hramu svetih Kirila i Metodija u Mariboru. Vladici su sasluživali mariborski parosi Savo Kosojević i Milan Jovanović, izbjegli sveštenik iz Ukrajine Vjačeslav Darpinjanc i đakon Aleksandar Lukić iz Zagreba. Mariborski hram bio je ispunjen vjernim narodom koji je došao da pozdravi svog episkopa i učestvuje u bogosluženju. Svetoj Liturgiji prisustvovao je i Mariborski nadbiskup Alojz Cvikl.

Vladiku Kirila na ulasku u hramu dočekali su i članovi srpskih kulturnih društava iz Maribora – Sveti Nikola i Srpsko kulturno društvo Maribor, čiji se prvi plesni ansambl predstavio koreografijom nakon Svete Liturgije.

Episkop Kirilo je u besjedi tumačio pročitan odlomak iz Jevanđelja po Luki koji govori o Zakheju cariniku. Vladika je rekao da je Zakhej bio bogat, te da je ”do tog bogatstva vjerovatno dospio i na nepravedan način – jer carinici u jevrejskom narodu, pošto su radili za rimsku vlast, nisu bili popularni. Naprotiv, smatrali su ih najgorim ljudima u društvu. Međutim, taj čovjek, mali rastom, čuo je za Gospoda Isusa Hrista i želio je da ga vidi. Zato se i popeo na divlju smokvu, da bi ga bolje vidio, a Gospod, kao Sveznajući, Srceznalac, rekao mu je da siđe brzo, jer želi da bude u njegovoj kući”.

Zakhej je, rekao je vladika, po dolasku Gospoda u svoj dom, osjetio silu pokajanja i obećao je da će ispraviti svoj život. Zakhej je rekao da će ”čak pola imanja svoga dati siromasima, i ako je koga oštetio da će vratiti četverostruko, iako jevrejski zakon za prijestupe nije predviđao takvu kaznu, nego blažu, ipak on sebe kažnjava mnogo više, upravo zbog radosti koju je osjetio zbog ulaska Gospoda u njegov dom. Tad se promijenio njegov život i on se oslobodio od vrlo opasne stvari, a to je, kako sveti apostol Pavle govori svom učeniku Timoteju, srebroljublje, koje je korijen svih zala”.

Vladika se i upitao šta je to srebroljublje i kazao da bogatstvo samo sebi nije štetno. Imamo u žitijima svetih mnogo bogatih ljudi koji su bili bogati u zemaljskom smislu, ali su se obogatili i Bogom, pa su to svoje zemaljsko bogatstvo mudro upotrebljavali i ono im nije smetalo da zadobiju vječni život, navevši primjere praoca Avraama, cara Davida, ali i primjer iz srpskog naroda – Stefana Nemanju, za koga i narodna pjesma u kojoj se narod pita, gdje se djede car-Nemanje blago?  na šta sveti Sava odgovara da je on to blago utrošio na zidanje Studenice, Hilandara i drugih manastira i da ga nije prosuo na svoja zadovoljstva. ”Takvim blagorazumnim raspolaganjem bogatstvom, koje je usmjeravao na službu Bogu, a samim tim i na službu svome rodu, svome narodu, pokazujući mu tim put spasenja, Stefan Nemanja je zadobio vječni život i nije ostao zarobljen u strasti srebroljublja. Nije opasno imati novac, imati bogatstvo, nego je opasno vezati svoje srce za to bogatstvo. Iz strasti srebroljublja često proističe strast nemilosrđa – kada je čovjek nemilostiv prema drugim ljudima, jer u drugom vidi opasnost i prijetnju za svoje bogatstvo”, kazao je vladika.

Episkop Kirilo je po završetku Svete Liturgije pozdravio Mariborskog nadbiskupa Alojza Cvikla, ističući brojne spone koje vezuju srpski i slovenački narod još od vremena Svete braće Kirila i Metodija. Nadbiskup je uzvratio pozdrave vladici, poželio mu dobrodošlicu i iskazao želju za nastavak dobre saradnje kakvu je imao sa prethodnim mitropolitom, a sadašnjim patrijarhom Porfirijem.

Po završetku ručka koji je upriličen u prostorijama Crkvene opštine, vladika se zadržao preko dva sata u razgovoru sa članovima omladinskog društva Svetih Kirila i Metodija na teme odnosa vjere i nauke.

P.K.