Vladika Kirilo: Na početku Nove crkvene godine imajmo na umu, istinsko prizvanje čovjeka je u sticanju vrlina

Načalo indikta ili Crkvena nova godina proslavljena je evharistijskim sabranjem i odsluženim molebnom u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici. Svetu arhijerejsku liturgiju i moleban odslužio je Episkop buenosajreski i južno centralno-američki g. Kirilo, administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske.

Preosvećenom Episkopu g. Kirilu sasluživalo je sveštenstvo Sabornog hrama: protojerej-stavrofor Dalibor Milaković, protojereji: Branko Vujačić, Nikola Pejović, jerej Velimir Bugarin, kao i đakon Vedran Grmuša.

Nakon zaamvone molitve sabranima obratio se Vladika Kirilo koji se u uvodnom dijelu arhipastirske besjede osvrnuo na samu genezu praznovanja Crkvene nove godine:

„Običaj da se Crkvena nova godina slavi baš 1. septembra, odnosno 14. septembra po gregorijanskom kalendaru, a 1. po julijanskom, drevni je običaj čiji korijeni sežu još od starozavjetne crkve, u kojem su Jevreji u sedmom mjesecu po njihovom lunarnom kalendaru, blagodarili Bogu za sabrane plodove – ljetinu i u tom mjesecu zbili su se mnogi značajni događaji u istoriji jevrejskog naroda. U ovom mjesecu je i Prorok Mojsije sišao sa Gore sinajske obasjan nebeskom svjetlošću i donio im ploče sa upisanim Božijim zapovjestima.

U ovom mjesecu sagrađen je i Solomonov hram. Međutim, glavni događaj je upravo dolazak Bogočovjeka Isusa Hrista, Isusa iz Nazareta, kako su ga Jevreji zvali, koji je i rođen u Nazaretu blagovjestivši prijatnu Novu godinu Gospodnju punu blagodati. Upravo u tome i jeste ono novo pod suncem – Nova godina, jer kako kaže premudri Solomon: ,Sve je taština i ničega nema novog pod suncem’. Dakle, godine su prolazile u iščekivanju onog novog pod suncem – obećanog Mesije i to se i dogodilo u ličnosti Gospoda Isusa Hrista, odnosno Isusa iz Nazareta“. besjedio je Preosvećeni Vladika Kirilo.

U drugom dijelu besjede, Vladika Kirilo je ukazao na činjenicu da je istinsko prizvanje čovjeka daleko od ispraznog života, već da je ono sadržano u sticanju vrlina, posebno one koja nadilazi sve druge, a to je vrlina istinske ljubavi:

„Prostor i vrijeme su nam dati ne samo da bi ga proveli u uživanjima i blagodatima ovoga svijeta, nego nam je život dat da bi smo osvetili i prostor i tvorevinu i vrijeme. To je prvo prizvanje čovjekovo – sticanje vrlina, prije svega sticanje vrline vjere, pravoslavne istinite vjere, zatim vrlinu nade u Gospoda u bilo kojim našim iskušenjima koja nas navode da ta nada bude nepokolebljiva u milost, pomoć Božiju i vrlinu svih vrlina koja nadilazi sve druge, a to je ljubav prema Bogu svim svojim bićem, snagom, umom da mu se posvetimo, dakle da Bogu darujemo, posvetimo naše vrijeme i prostor, kao i bližnjemu. Neka bude to na umu svima nama na početku ovoga Novoga indikta – Nove bogoslužbene crkvene godine’.

Prinesimo dakle Bogu svoje vrijeme i svoj prostor, da bi nas Gospod svojom blagodaću udostojio da i mi uzrastemo u vrlini. Da postanemo istinski hrišćani, kao što su bili sveti Božiji ljudi: Presveta Bogorodica kao naša avangarda, kao naša Carica i mnogi svetitelji. Gledajući na njihove podvige, na njihovu vrlinu, mi prije svega stičemo vrlinu smirenja, smiravajući se, jer sagledavajući da smo nedostojni, nemoćni da ponovimo njihove podvige, mi time uzrastamo duhovno i primamo blagodat i time sledujemo njihovim putem smirenja i ljubavi“, poručio je na kraju svog arhipastirskog slova Episkop buenosajreski i južno centralno-američki g. Kirilo, administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske.

Besjeda Vladike Kirila – video

Tekst, foto & video: Boris Musić

Izvor: Mitropolija crnogorsko-primorska