Vladika Kirilo bogoslužio u Sabornom hramu u Baru

„Mi, primajući sveto tijelo i krv Gospoda našega, primamo samoga Vaskrsloga Hrista. I posle odlaska iz Hrama ne znači da treba da se vratimo opet da živimo kao neznaboš, već da živimo kao građani Carstva Nebeskoga i treba tu svoju vjeru i taj svoj poredak u životu da pokažemo svima“, rekao je vladika Kirilo u Baru.

Njegovo Preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo, administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske služio je Svetu liturgiju u Hramu Svetog Jovana Vladimira u Baru u nedelju šestu po Duhovima, na praznik Svete Marije Magdaline. Sasluživali su mu arhimandrit Varnava (Đurica) iguman manastira Treskavac u Eparhiji bihaćko-petrovačkoj, protojerej Igor Balaban arhijerejski namjesnik zetski, protojerej Bogoljub Milovanović paroh pri Crkvi Svetog cara Konstantina i carice Jelene u Inđiji, Eparhija Sremska, protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, arhijerejski namjesnik barski i starješina sabornog hrama Svetog Jovana Vladimira, protojerej-stavrofor Radoman Mijailović, protojerej Ljubomir Jovanović, protojerej Mladen Tomović i Vedran Grmuša đakon pri sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici. Za pjevnicom su odgovarali Vasilije Uskoković, Nikola Zeković i Radmila Vujanović.

Pred pričešće vjernih, prisutnom vjernom narodu obratio se vladika Kirilo.

„U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Časni oci, sestre monahinje, draga braćo i sestre. Slušali smo današnje Sveto Jevanđelje koje nam je propovjedalo o tome kako je Gospod iscijelio jednog teškog bolesnika. Ujedno mu je oprostio grijehe i rekao mu uzmi odar svoj i hodi. To je bio bolesnik koji je bio bolestan i nepokretan mnogo godina. Time, ovo Jevanđelje nam ujedno i kaže da je bolest u 90% slučajeva, ima slučaja kada i pravednik strada, kao što je to u slučaju pravednoga Jova i drugih pravednika koji su stradali bez svoga grijeha, ali u 90% slučajeva bolest je posledica grijeha. I zato da bi se bolest iskorijenila ili da bi se preventivno djelovalo da do nje ne dođe, treba se uklanjati od grijeha i od zla i činiti dobro. Gospod je time pokazao da je vladar nad bolestima i da može otpuštati grjehe.

Malo prije toga, On je u istu tu lađu koja se pominje u ovom Jevanđelju, sa kojom je došao u taj grad, sa svojim učenicima, pokazao da je gospodar i stihija prirodnih, jer je svojom molitvom i svojom riječju umirio jezero (oni su ga zvali more) Genisaretsko. Jer je veliko jezero. Nešto kao naše Skadarsko jezero. Moguće i više. I tim je pokazao da je gospodar i stihija“, besjedio je vladika Kirilo.

„Ujedno, tih dana je on u Gadari savršio i čudo izgonjenja demona iz dva bjesumučna čovjeka. Ti demoni su otišli u svinje, kao što znamo taj tekst iz tog Jevanđelja, i time je On pokazao svome narodu i da je vlastan, da ima vlast i nad nečistim duhovima, nad demonima. Dakle, te tri karakteristike Gospod je pokazao svom narodu. Da je vlastan nad demonima, nad prirodnom stihijom, može otpuštati grjehe i da može iscjeljivati svaku bolest. Međutim, njegovi učenici još uvijek su sumnjali. Iako ta sumnja nije bila zlurada. A neki od ovih starješina jevrejskih su se zlurado podsmijevali i izražavali otvoreno sumnju u sva ta njegova čuda koja je tvorio. Nijesu se čak ni obradovali što je čovek, koji je godinama bio bolestan, ozdravio. Dakle, ta zluradost, nažalost je svojstvena grjehom oštećenoj našoj prirodi.

Posle grijeha Adamovog mi smo izbačeni iz centra, a centar je Sveta Trojica, draga braćo i sestre. I ne samo centar, nego i cilj našega života. Dakle, naš Trojični Bog i njegova država. A mi smo izbačeni grjehopadom iz centra, i postali smo kao noj koji zabija svoju glavu u pijesak i nikako ne gleda u nebo. Dakle, centar nam je postao sasvim nešto drugo. Ono što nije prirodno, ono što nije Bog stvorio, odnosno, centar nam je postala smrt. Svi oni koji se ne poklanjaju Bogu i ne vjeruju u Boga, oni su poklonici smrti draga braćo i sestre, a smrt nije prirodna pojava.

Nju nije stvorio Bog. Ona je ušla u našu prirodu kroz grijehopad. Dakle, zato Isaja u svom proroštvu kliče: „Taj vaš ugovor sa smrću neće se održati.“  Kome je on to govorio? Tim ljudima koji hoće da riješe probleme ubistvom. Tako su i starješine jevrejske govorile za Hrista: „Daj da ga ubijemo, da ne bi više On odvlačio narod za sobom.“ Bojali se svojoj vlasti, bojali se svojim parama i svome bogatstvu“, poručio je Episkop Kirilo.

„I tako je Gospod  morao da ide i na to najstrašnije iskušenje. Za nas! Da se preda na raspeće. Da primi tu sramotnu smrt na Krstu. Da bi nam pokazao da je On jači i od te najstrašnije bolesti od koje boluje pala priroda Adamova. A to je od smrti. Svojim slavnim vaskrsenjem On nam je pokazao da je jači od te bolesti. I ne samo to, nego daruje tu pobjedu svakome ko u Njega vjeruje. To Njegovo slavno vaskrsenje udostojila se da vidi upravo današnja svetiteljka koju slavimo. Marija Magdalina. Blaga Marija kako je u narodu zovemo.

Ona se prva udostojila da vidi vaskrsloga Hrista. U ove dane smo slavili još neke velike svetitelje. Kao sveti prorok Ilija, koji se isto uznio na ognjenim kolesnicama zbog svoje revnosti vjere i ognjene vjere u Boga. I podviga. I nije vidio smrt. Ali ta njegova Pasha – Ilijina, taj prolaz mimo smrti, nema značenje kao Spasiteljev vaskrs. Spasiteljev vaskrs je mnogo više. Negovo vaskrsenje znači i vaskrsenje svih. Sve tvari, svih ljudskih bića i preobražaj sve tvari. Jer i životinje, i biljke, i ovo divno more, i planine, sve će to da se preobrazi i da nastane jedna nova zemlja i novo nebo. Stari svijet, kako govori sveti apostol Petar, će da sagori u ognju. Zato, draga braćo i sestre, ne smijemo da kao noj zabadamo glavu u pijesak, u zemlju, i da smatramo da se smrću nešto rešava.

Ima malodiših ljudi koji kažu: „E kad će se ovo više završiti?“ Nešto mu je muka, ili je bolesan, ili mu je neko bliski umro, ili ga je neka druga nesreća zadesila. Evo, vidimo i sada, mnoge nesreće se događaju, ratovi i drugo po svijetu. I u svojoj malodušnosti ljudi govore: „Kad će se sve ovo više završiti?“

Oni ne shvataju da smrt ništa ne riješava. Ona je samo dodatni problem. Nego riješava jedino Spasitelj naš koji nam je dao riješenja. Ali mi to riješenje treba da primimo kroz tvrdu vjeru, kroz odvraćanje od idola ovoga svijeta. Nije nas iskupilo od smrti i od propadivosti nikakvo zlatno tele, makar ono bilo i u sred Pariza, i sa sred olimpijskih igara, nego nas iskupila od propadljivosti, smrti, prečista krv našeg Spasitelja. Njegova krsna životvorna smrt i vaskresenje. Skupo ste plaćeni, kaže Apostol, ne budite robovi idolima, robovi ljudima.

Gospod nas je pozvao na slobodu, ali ne na slobodu da radimo grijeh, kako to hoće zapadni ljudi da prikažu, da je to sloboda da čovek svašta radi. Svakakav grijeh, nemoral. To nije sloboda, to je novo ropstvo propadivosti, grijehu i smrti. Hristos je došao ne da nas oslobodi od nekog vidljivog neprijatelja, jer ga mi nemamo. Glavni naš neprijatelj je đavo. Taj pali duh, izvor svake laže, obmane i prevare. I protiv njega možemo da se borimo samo tvrđom u vjeri, kako kaže sveti Apostol Petar, i učestvovanjem u svetim tajnama Crkve“, ukazao je Preosvećeni.

„Dakle, ta prečista krv jagnjeta, koja je zaklana za život svijeta, nas otkupljuje, izbavlja. Ali, naravno, draga braćo i sestre, da i mi treba da se pripremimo asketski, vjerom prije svega, onda i podvigom, za primanje te velike tajne. Jer mi, primajući sveto tijelo i krv Gospoda našega, primamo samoga Vaskrsloga Hrista. I posle odlaska iz Hrama ne znači da treba da se vratimo opet da živimo kao neznabošci. Mi hrišćani, ovdje, već živimo kao građani Carstva Nebeskoga i treba tu svoju vjeru i taj svoj poredak u životu da pokažemo svima. Da se svjetli i svjetlost naša pred ljudima, da svi vide naša dobra djela i da proslave Oca našega koji je na nebesima. Draga braćo i sestre, još jednom ponavljam, ne vezujte se za stvari ovoga svijeta.

Naravno, da treba upotrebljavati stvari ovoga svijeta, ali ne smije srce da nam bude privezano za njih. Marija Magdalina kad je htjela da dodirne Vaskrsloga Gospoda, On je rekao: „Ne dotiči me se, jer još ne odoh Ocu svome. I idi braći mojoj i reci im da idem Bogu svome i Bogu njihovom, i Ocu svome i Ocu njihovom.“

Dakle, što je time htio da kaže Mariji? Da to što se desilo nema veze sa ovom prirodom, nema veze sa našim plodskim doživljajima, nego ono ima veze sa budućim carstvom. I time nam je svima pokazao i cilj našeg života. Da se vratimo u naručje Oca svoga. To je cilj našega života. Kad to znamo, onda živimo i ovdje, misleći, starajući se o zemaljkom, ali misleći o nebeskom neprestanom, o budućem našem carstvu, vaspitavajući tako i svoju djecu.

I bivajući, svi smo mi pozvani. Naravno, da je klir, da su episkopi, sveštenstvo, avangarda propovijedi riječi Božije o ovom svijetu, ali svi hrišćani su na to pozvani da budu. Evo vidite, Marija Magdalina, ona nije imala sveštenički čin, pa je nazvana ravnoapostolnom. Dakle, svi smo pozvani da u svojoj porodici, u svom okruženju, svjedočimo riječi Božije, najviše svojim djelom, a onda, i da uvijek znamo odgovoriti svakome ko nas pita za našu nadu. A naša nada je Hristos, pastir naš vaskrsli. Hristos, koga je vidjela i posjedočila današnja slavljenica Marija Magdalina, blaga Marija, čijim molitvama, neka i nas, Gospod, uputi da idemo putem spasenja,“ zaključio je Vladika Kirilo u svojoj besjedi.

Na kraju Svete Službe otac Slobodan zahvalio se vladici Kirilu i ocima sveštenoslužiteljima i u ime svih vjernika grada Bara predao mu na dar ikonu Svetog Jovana Vladimira, da krasi njegovu keliju i da ga blagoslov Svetog Jovana Vladimira uvjek prati svuda gde bude hodio i Bogu i Crkvi Božijoj služo.

Izvor: mitropolija.com