Vladika Kirilo bogoslužio u manastiru Ribnjak

Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički g. Kirilo, administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, služio je danas, na praznik Svetog apostola Jakova Alfejevog i Svetog Stefana Slijepog, despota srpskog, Svetu arhijerejsku liturgiju u manastiru Ribnjak kod Bara.

Vladici Kirilu sasluživalo je sveštenstvo i sveštenomonaštvo Mitropolije crnogorsko-primorske, a učešća u Svetoj službi Božijoj uzeo je i vjerni narod ovoga kraja.

Nakon čitanja Svetog jevanđelja, Preosvećeni vladika je besjedio o životu i podvigu Svetog apostola Jakova Alfejevog, značaju apostolske propovijedi i potrebi misionarskog djelovanja Pravoslavne crkve u savremenom svijetu.

Govoreći o Svetom apostolu Jakovu Alfejevom, vladika Kirilo je podsjetio da je on bio brat apostola Mateja, naglašavajući da Hristos ne ukida rodbinske veze među ljudima, već ih preobražava u duhovno zajedništvo.

„Gospod te naše rodbinske veze ne ukida, nego ih pretvara, nekada opet po našem saglasju, pošto smo slobodne ličnosti, u duhovne veze. I preobraća to naše bratstvo po krvi u bratstvo po duhu, koje je mnogo jače i ostaje vavijek. Tako da je apostol Jakov Alfejev, poslije domostroja spasenja koji je izvršio naš Spasitelj, prisustvovao gotovo svim događajima koji su vezani za život Hristov. Te tri godine, ili malo više, propovijedanja Hristovog, apostoli su, da tako kažemo, završili taj duhovni fakultet koji ih je pripremio za njihovu buduću misiju“, kazao je vladika Kirilo.

Podsjetio je da su apostoli, nakon silaska Svetoga duha, postali neustrašivi propovjednici vaskrslog Hrista, spremni da podnesu stradanja radi širenja Blage vijesti. Govoreći o apostolskom podvigu, naglasio je da čovjek koji se istinski ispuni vjerom ima potrebu da je podijeli sa drugima.

„Zaista, šta je to novo pod suncem što se dogodilo? Upravo ta blagovijest o pobjedi nad smrću, nad đavolom, nad grijehom, o dolasku Spasiteljevom, o tom spasenju – Pashi koju nam je On uradio. I zaista, čovjek koji se ispuni tom blagodaću, blagoviješću, on ne može da to sakrije samo za sebe, nego prosto, kao što su činile žene mironosice i apostoli, ima potrebu da to podijeli sa ljudima koji o tome ne znaju, ili malo znaju, ili nijesu uvjereni u to“, poručio je Episkop Kirilo.

Ukazujući da je hram manastira Ribnjak posvećen Svetim prvovrhovnim apostolima Petru i Pavlu, vladika je naglasio da njihov život i misionarski podvig predstavljaju primjer i savremenim hrišćanima.

„Sva ta sjećanja i doživljaji, i čitanja u vezi sa apostolskim životom i radom, i nas navode danas da budemo revnosni u propovijedanju riječi Božije. Nije to samo pastirska naša obaveza, naravno da treba da utvrđujemo i vjerne i sve više ih upućujemo da produbljuju svoju vjeru, već je potreba misije u današnjem svijetu veoma velika. I za unutrašnjom misijom – prema onima koji se suprote Jevanđelju. Mi znamo da ih i ovdje u Crnoj Gori ima dosta koji se suprote Crkvi, suprote se Jevanđelju, ali i za spoljašnjom misijom“, istakao je vladika.

Govoreći o misiji Srpske pravoslavne crkve u Južnoj i Centralnoj Americi, vladika Kirilo je podsjetio da je na tim prostorima pokrenut časopis na španskom jeziku, posvećen predstavljanju pravoslavne vjere. Pokretanje časopisa povezao je sa svojim prvim dolaskom u Južnu Ameriku, po blagoslovu blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija.

„Ja, po blagoslovu naše Crkve, vršim misiju u Južnoj Americi. Da pomenem da smo tamo obrazovali časopis na španskom jeziku, upravo Svetog apostola Jakova Alfejevog, jer na taj dan, negdje mislim 2008. godine, nijesam siguran za godinu, prvi put u Južnu Ameriku došao je i blažene uspomene Mitropolit Amfilohije. I zato smo, u spomen na taj dan, organizovali taj časopis na španskom jeziku, koji izlazi ponekad i češće, ali najmanje jednom godišnje. I u njemu mi pokušavamo da pokažemo ljepotu pravoslavne vjere“, naveo je vladika Kirilo.

On je istakao da Pravoslavna crkva u Latinskoj Americi sve više okuplja i mjesno stanovništvo, a ne samo potomke pravoslavnih iseljenika. Prema njegovim riječima, mnogi koji su primili pravoslavlje pokazuju veliku revnost u crkvenom životu.

„Imamo već i parohije koje se sastoje od mjesnih stanovnika koji su u pravoslavlju otkrili tu staru vjeru, kako je često naši katolici u Dalmaciji zovu – stara vira. Oni su se vratili u tu staru vjeru i zaista su, mogu da kažem, revnosniji nego naši iseljenici, koji su dosta lako primili tu asimilaciju na tim prostorima. I nekako im je otupilo to čulo vjere umnogome, nažalost. Mi se trudimo da to obnovimo, da podgrijemo taj oganj u njima“, kazao je Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički.

Govoreći o izgradnji pravoslavnih hramova, vladika je pomenuo podizanje crkve po uzoru na Lovćensku kapelu u mjestu Arijas, u argentinskoj provinciji Santa Fe. Kako je objasnio, hram podiže potomak porodice Gvozdenović iz Crmnice, koji je, iako ne govori srpski jezik, sačuvao vjeru i tradiciju predaka. On i njegova supruga odlučili su da podignu crkvu u čast Svetog Vasilija Ostroškog, nakon što su, poslije molitve u Ostrogu, dobili kćerku.

Vladika je pomenuo i izgradnju crkve Nove Gračanice u Dominikanskoj Republici, ističući da Srpska pravoslavna crkva nastoji da, u skladu sa svojim mogućnostima, učestvuje u sveukupnoj pravoslavnoj misiji, čemu nas je, kako je kazao, učio i Mitropolit Amfilohije.

„Tome nas je učio i naš Mitropolit Amfilohije, koji je, kao što svi znamo, bio neugasivi oganj vjere i revnosti u propovijedi Hristovoj, dolazeći do tih dalekih strana Amerike, Južne Amerike, Australije. Mislim da ne postoji kontinent koji on nije posjetio. Išao je u svojoj pastirskoj brizi za sve crkve, i za one koji su unutra i za one koji su napolju, kako kaže apostol Pavle“, podsjetio je vladika Kirilo.

Govoreći o značaju manastira i monaštva, istakao je da se hrišćanska misija ne ogleda samo u propovijedanju drugima, već i u ličnom duhovnom usavršavanju i produbljivanju odnosa sa Bogom. Ukazao je i na nastojanja da se monaški život razvija u Argentini, navodeći primjer starca Jefrema Arizonskog, koji je osnovao brojne manastire u Sjevernoj Americi.

„Sveti Grigorije Bogoslov govori da je lijepo i veliko propovijedati vjeru drugome, ali je mnogo veće izgrađivati unutrašnjeg sebe u vjeri, produbljivati taj odnos vertikalno sa Bogom. Tome služe naši sveti manastiri. Naša Crkva je uvijek bila manastirska. To su nas naučili i naši Sveti Sava i Simeon, koji su formirali Hilandar, Studenicu i druge manastire“, kazao je vladika.

Podsjetivši na vjekovna stradanja Srpske pravoslavne crkve na našim prostorima, u kojima se, kako je rekao, nije toliko mogla obratiti pažnja na misiju, naglasio je da danas postoje mogućnosti za snažnije misionarsko djelovanje, te da Crkva ne treba samo da čuva postojeću pastvu, već da nastoji da dopre i do onih koji su udaljeni od vjere.

„Treba nekako pokušati da se dođe, ne samo čuvati svoju pastvu i unapređivati je, ali i pokušati doći do tih, naći argumente, do svih tih koji se protive, koji se protive Jevanđelju, protive se Crkvi. Pogledati zbog čega je to tako i, naravno, s pomoću Božijom i Duha Svetoga, naći argumente da se i oni približe Hristu“, poručio je vladika Kirilo.

Na kraju besjede istakao je da sve više ljudi u svijetu, tragajući za dubljim duhovnim životom, prepoznaje pravoslavnu vjeru, podsjećajući da Srpska pravoslavna crkva u Sjevernoj Americi i drugim krajevima organizuje i parohije na jezicima lokalnog stanovništva.

„Oni koji dublje tragaju, oni će i naći to u jedinoj Crkvi koja u punoći čuva neokrnjenu nauku Hristovu, to je Pravoslavna crkva, i slava Bogu da je tako“, zaključio je Preosvećeni vladika Kirilo.

Fotografije

Izvor: Mitropolija crnogorsko-primorska