Pokloničko putovanje sestrinstva sa Vindola

11/11/2026

Vladika Kirilo Bogoslužio u Ostrogu na praznik Svetih Kozme i Damjana

14/11/2026

Pokloničko putovanje sestrinstva sa Vindola

11/11/2026

Vladika Kirilo Bogoslužio u Ostrogu na praznik Svetih Kozme i Damjana

14/11/2026

Vladika Kirilo bogoslužio u Manastiru Pokrova Presvete Bogorodice u Gornjim Brčelima

Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički g. Kirilo, administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, služio je danas, 12. novembra, Svetu arhijerejsku liturgiju u Manastiru Pokrova Presvete Bogorodice u Gornjim Brčelima, uz sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštva Mitropolije crnogorsko-primorske.

Za pjevnicom je odgovaralo sestrinstvo ove monaške obitelji, na čelu sa mati igumanijom Georgijom.

U besjedi prije pričešća vjernih, vladika Kirilo govorio je o krsno-vaskrsnom putu Crkve kroz istoriju, svetorodnoj lozi Nemanjića i duhovnom nasljeđu koje su nam ostavili, ističući da je primjer svetih predaka poziv svakome od nas da svoju vjeru potvrdimo životom i djelima.

Podsjetivši na put Svetih apostola Luke i Kleope za Emaus, kada im se javio vaskrsli Hristos, vladika je kazao da se put Crkve kroz istoriju odvija u neprestanoj zajednici sa Gospodom.

„Gospod Isus Hristos, Koji je savršio sav domostroj spasenja, došavši od Oca, vratio se Svome Ocu i tako savršio Svoj prvi arhijerejski hod i započeo, da kažemo, ili dobro postavio tu nebesku liturgiju. Liturgiju u koju su svi narodi pozvani, svi ljudi, da učestvuju na toj trpezi, da se pričeste božanskim energijama, da se sjedine sa Tijelom Gospodnjim i postanu Crkva. Dakle, poslije Svog Vaznesenja Gospod je nisposlao Duha Svetoga na Svoje učenike i oni su pošli kroz istoriju, kroz vrijeme. I čitava istorija ljudskog roda odvija se u velikom hodu Crkve kroz vrijeme i prostor, sve do Sudnjega dana kada će Gospod odlučiti da završi istoriju ovoga svijeta i da Svoje vjerne primi u Svoje nebeske obitelji“, kazao je vladika Kirilo.

Govoreći o krsto-vaskrsnom hodu Crkve kroz vrijeme, vladika je podsjetio da su, pored vladara koji su bili gonitelji hrišćana, postojali i oni koji su svojim životom i djelima svjedočili vjeru, istakavši među njima vladare iz svetorodne loze Nemanjića, a posebno kralja Uroša Prvog, njegovu suprugu Jelenu Anžujsku i njihove sinove Dragutina i Milutina, čiji spomen danas proslavljamo.

„Oni su zaista bili, može se reći, veliki vladari, ne samo pomagači Crkve nego i njeni članovi dubinski i nosioci Hristovog predanja i predanja otačkoga, izvršioci tog djela u svome životu. To je mnogo važno, jer mi mnogo toga znamo, ali blago nama ako to izvršujemo. Oni su nam zaista to pokazali. Nekim ljudima se to daje. Prije svega, naš zadatak je spasenje naše duše, a onda i naših bližnjih, porodice i prijatelja. Ali nekima se da blagodat da vode čitav narod, da se brinu o široj crkvenoj zajednici, pa može se reći da time utiču i na čitav tok istorije naše civilizacije. Takva je zaista bila čitava dinastija Nemanjića“, istakao je vladika.

Kao primjer tihe i nenametljive pobožnosti izdvojio je Svetu kraljicu Jelenu Anžujsku, koja je, kako je rekao, svesrdno primila pravoslavnu vjeru i postala velika pravoslavna svjetiljka na Balkanu.

„Nije ona toliko sebe isticala u prvi plan. U prvom planu bili su njen suprug i njeni sinovi, ali ona je u tajnosti, u tajnosti srca, u molitvama, uvijek radila na umnoženju ljubavi, prije svega među braćom, a onda i na staranju o drugim potrebitima, kojima je bila potrebna pomoć, o siromašnima, na zidanju manastira i crkava. Ona je podigla i manastir Gradac, svoju zadužbinu, ali se za nju vezuju i mnogi drugi manastiri na našem primorju“, podsjetio je vladika Kirilo.

Govoreći o njenom sinu, Svetom kralju Dragutinu, vladika je posebno ukazao na značaj pokajanja. Podsjetio je da je Dragutin, nakon što je zbacio svoga oca sa prestola, osjećao grižu savjesti, a pad sa konja, prilikom kojeg je slomio nogu, doživio kao opomenu. Vlast je potom prepustio mlađem bratu Milutinu, dok je sam krenuo putem podvižništva, primivši pred kraj života monaški čin sa imenom Teoktist.

„Zaista je pouka za nas monahe i koji se smatramo podvižnicima, i jesmo, ali se trudimo koliko možemo, da pročitamo o podvizima tog blaženog muža. On je nosio vlasenicu pri tijelu, od slame i pruća, koju su jedva odvojili od njegovog tijela. To su bile posebne košulje, namijenjene da muče tijelo, da mu ne daju pokoj. Spavao je u grobu, napunjenom oštrim kamenjem. Zaista, čitajući to žitije, niko ne može da ostane ravnodušan i da se ne zapita: Pa gdje sam ja tu, koliko ja pokazujem pokajanja pred Bogom i ljubavi prema Bogu“, kazao je vladika.

Podsjetio je i na manastire oko Drne koji se vezuju za ktitorstvo kralja Dragutina i njegove supruge Katarine – Tronošu, Tavnu i Lovnicu, mjestu gdje je doživio pad sa konja, ali i manastir Liplje kod Banja Luke.

Vladika je kazao da se za razliku od Dragutina, kod kojeg je naročito bila izražena podvižnička crta, Sveti kralj Milutin isticao državničkim i diplomatskim sposobnostima, ali i izuzetnim ktitorskim djelom. Podsjetio je da je kralj Milutin najveći ktitor u našem narodu i da je podigao i obnovio oko četrdeset crkava i manastira, među kojima su Banjska, Gračanica i svetinje na Svetoj Gori i u Svetoj zemlji.

Osvrnuo se i na Manastir Svetih arhangela u Jerusalimu, takođe zadužbinu kralja Milutina i podsjetio na nastojanje blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija da se ovaj manastir vrati pod omofor Srpske pravoslavne crkve.

Vladika Kirilo je rekao da članovi porodice kralja Uroša Prvog nijesu bili samo graditelji hramova već i istinski pastiri svoga naroda – njegovog tijela i duše, te naglasio da njihov primjer treba da bude putokaz i savremenim hrišćanskim porodicama.

„Oni su se, čitava ta porodica, posvetili. To je primjer i za naše porodične ljude kako treba biti. Ne može se možda dostići njihov nivo pobožnosti i graditeljstva, nije svako tako imućan, neće svako dobiti dar da bude vladar, ali svi bračnici su vladari, svim bračnicima se postavljaju krune na vjenčanju, na glavama, što znači da se vjenčavaju na carstvo, na svoje carstvo. Tom carstvu Nemanjići i posebno ova porodica nas poziva da budemo okrenuti – Bogu i nebeskim vrijednostima, a ne zemaljskim vrijednostima“, poručio je Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički g. Kirilo.

On je govorio i o iskušenjima kroz koja je srpski narod prolazio u novijoj istoriji, nakon zlatne epohe Nemanjića. Skrenuo je pažnju na komunističko vrijeme, kada je Crkva bila izložena progonu, a narod učen da mu ne treba Bog i Crkva. Podsjetio je da je to bilo vrijeme rušenja hramova i ubijanja sveštenstva, te da su se tada mnogi udaljili od vjere i duhovnog nasljeđa svojih predaka.

Ukazao je i na stradanje Episkopa Varnave Nastića – Svetog Varnave Hvostanskog Ispovjednika, koji je bio progonjen i mučen u vrijeme komunističkih vlasti, a čiji spomen takođe danas proslavljamo.

„Vidite kako čovjek, ukoliko dubinski ne shvati i svoju vjeru i dubinski ne posljeduje tim primjerima naših svetih, može da se oklizne, bez obzira na to kakvo ima nasljeđe. Ne živi se od stare slave, nego se mora i u svome životu ovaplotiti istina Hristova. Bogu hvala da se, eto, polako oslobađamo i oslobodili smo se tog novovavilonskog ropstva komunističkog. Nadam se da će se opet pojaviti, pored tih divnih manastira, evo i ova svetinja, kako je bila zapuštena, pa evo kako je sada obnovljena, i druge svetinje naše, pored divnih manastira, monaštva i sveštenstva, da će se pojaviti i vladari duboko pobožni, koji će ići putevima naših srednjovjekovnih vladara“, kazao je vladika Kirilo.

Na kraju besjede, vladika je svima poželio molitveno zastupništvo svetitelja koje danas proslavljamo, na putu ispunjenja djela Gospodnjeg.

„Crkva sve trpi, Crkva ide krsno-vaskrsnim putem, strada, vaskrsava, ponovo strada, sve dok ne izrodi pred Bogom sva svoja čeda koja se rađaju za Carstvo nebesko i dok Gospod ne odluči da zatrube trube Sudnjega dana. Neka bi nam Gospod, molitvama Svetoga kralja Milutina, Dragutina, Jelene, apostola Kleope i današnjega Varnave Nastića, dao da hodimo i mi tim putem spasenja i putem Hristovim, putem krsno-vaskrsnim, i da i mi odužimo i izvršimo to naše prizvanje, naše djelo Gospodnje. Amin“, zaključio je vladika Kirilo.

Fotografije

Izvor: Mitropolija crnogorsko-primorska