Vladika Kirilo bogoslužio na Lazarevu subotu u Velikoj Pisanici

„Svakog proljeća gledamo kako se umrla priroda budi. Tokom zime sve spava, a kada se pojavi sunce i kada zagrije sve se ponovo rađa. Tako će se desiti i kada se pojavi sunce pravde – Hristos“, rekao je episkop Kirilo.

Njegovo Preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo, administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske služio je na Lazarevu subotu Božanstvenu liturgiju, u hramu Svetog Četverodnevnog Lazara u Velikoj Pisanici.

Vladici Kirilu sasluživali su sveštenici protojerej-stavrofor Duško Spasojević, arhijerejski namjesnik zagrebački, jereji Slavomir Gvojić, paroh iz Velike Bršljanice, Dragan Topić, paroh narćanski, Nemanja Đurić, paroh u Sisku i ćakon Petar Kozakijević iz Zagreba, uz molitveno prisustvo domaćina, jereja Milomira Gvojića, paroha velikopisaničkog i vjernog naroda iz Velike Pisanice i obližnjih mjesta.

U liturgijskoj besjedi vladika Kirilo je istakao da, iako je, Gospod sve stvorio dobro prvi ljudi su grehopadom doveli do jaza između Boga i tvari i u našu prirodu ušla je smrt koju nije Bog stvorio.

Episkop Kirilo je u besjedi pojasnio da je Spasitelj svijeta jedini mogao da iscijeli ranu Adamovu i da iscijeli u potpunosti ljudsku palu prirodu. Smrt je postala momenat rađanja za budući, vječni život. Vaskrsenje je uporedio sa prirodom koja nas okružuje i koja svakog proljeća vaskrsava. „Svakog proljeća gledamo kako se umrla priroda budi. Tokom zime sve spava, a kada se pojavi sunce i kada zagrije sve se ponovo rađa. Tako će se desiti i kada se pojavi sunce pravde – Hristos – duše će procvjetati, obnoviće se i obnoviće svoju odjeću tjelesnu. Svi će vaskrsnuti, a oni koji budu u tom trenutku živi, oni će se preobraziti i svi ćemo biti uzneti u sretanje Gospodu u vazduhu i tako ćemo vazda s Gospodom biti“, rekao je vladika Kirilo, navodeći riječi svetog apostola Pavla.

Episkop Kirilo je rekao da ne treba da iskušavamo Boga niti da tražimo čudo da bismo vjerovali u Boga. „I mi moramo sami učiniti određeni napor za vaskrsenje, jer vjera bez dobrih djela je mrtva. Treba da se molimo, da postimo, da činimo dobra djela. Naročito milostinjom ko može da pomogne onome koji nema i na taj način da steknemo svojstva zahvaljujući kojima će nas Hristos pri svom drugom dolasku prepoznati kao svoje“, rekao je episkop.

Nakon litije oko hrama, osvećeni su slavski darovi i grane vrbice, a zajedničarenje vjernog naroda i sveštenstva sa episkopom, nastavljeno je za trpezom ljubavi koja je upriličena zahvaljujući Srpskom nacionalnom vijeću i opštini Velika Pisanica.

Hram Svetog Četverodnevnog Lazara sagrađen je 1713. godine. Današnji izrazito visok zvonik podigao je „hrvatski protopop Nikola Popović“, kasnije lepavinski arhimandrit Nikifor. Hram je imao lijep i velik ikonostas, rad Jovana Četirević Grabovana. Za vrijeme Drugog svjetskog rata crkva je srušena od strane ustaša, ostale su samo zidine. Uništen je ikonostas i skidani su gornji redovi cigle sa kojima su građene okolne gospodarske zgrade. Nakon rata, crkvena opština je obnovila hram ali ne u prvobitnim gabaritima. U posljednjem ratu crkva je demolirana, a parohijski dom iz 1820. godine bio je potpuno razrušen. Parohijski dom obnovljen je nakon rata, a 2008. godine u hram je postavljen novi ikonostas.

Nevena Maksimović