Velika Gospojina u manastiru Lepavina

Praznik Uspenja Presvete Bogorodice – Velika Gospojina svečano je proslavljen u petak, 28. avgusta, u manastiru Lepavina, uz učešće velikog broja vjernika i poklonika pristiglih sa raznih strana.

Svetu arhijerejsku liturgiju u manastiru posvećenom Vavedenju Presvete Bogorodice služio je Njegovo Preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički dr Kirilo, administrator Eparhije zagrebačko-ljubljanske, uz sasluženje jeromonaha Atanasija, protojereja-stavrofora Perana Boškovića, paroha ljubljanskog u penziji, protojereja Radovana Dimitrića, paroha koprivničkog, jereja Nemanje Đurića, paroha sisačkog, jereja Branislava Todorovića, paroha velikopoganačkog i zagrebačkog đakona Aleksandra Miljanovića.

U prazničnoj besjedi episkop Kirilo podsjetio je da je Uspenje Presvete Bogorodice posljednji veliki praznik u godišnjem bogoslužbenom krugu, koji započinje Rođenjem Presvete Bogorodice, a završava se njenim preselenjem iz ovoga života. Govoreći o samom nazivu praznika, vladika je ukazao na razliku između Vaznesenja Gospodnjeg i Uspenja Bogorodice: Gospod se vaznio Svojom silom, dok je Presvetu Bogorodicu njen Sin primio i uznio, što Crkva izobražava i na prazničnoj ikoni, na kojoj Hristos prima dušu Svoje Majke.

Osvrnuvši se na riječi Svetog jevanđelja o onima koji slušaju riječ Božiju i drže je, episkop Kirilo naglasio je da se one u punoći ostvaruju u životu Presvete Bogorodice.

„Ona je, kako se kaže, slagala sve riječi Sina svoga u srcu svom“, rekao je vladika, ističući njen nenametljiv i smiren život, daleko od želje za ljudskom slavom i isticanjem.

Govoreći o njenom zastupništvu, vladika Kirilo je podsjetio da Presveta Bogorodica nije prestala da se stara o onima koji vjeruju u njenoga Sina i da se Crkva neprestano obraća njenim molitvama. „Treba da budemo ubjeđeni da će nas Majka Božija zastupiti, i posebno ako smo pravedni, ali i ako smo grešni treba se pokajati, pribjeći njoj i ona će nas, bez sumnje, zastupiti pred njenim Sinom“, rekao je episkop Kirilo.

Podsjetio je i na praznične crkvene pjesme koje govore o tome da se u Presvetoj Bogorodici pobjeđuju zakoni prirode: ona ostaje Djeva u rađanju, a njenim Uspenjem svjedoči se da život pobjeđuje smrt. Njeno nasljeđe, rekao je Vladika, jesu svi koji vjeruju u Hrista i poštuju Njegovu Prečistu Majku.

Govoreći o predanju Crkve o Uspenju, episkop Kirilo podsjetio je na blaženo prestavljenje Presvete Bogorodice, na njen pogreb u Getsimaniji i na dolazak apostola Tome, koji je zakasnio na sahranu. Kada je, po predanju, grob otvoren da bi se i on oprostio od Bogorodice, njenog tijela više nije bilo. Vladika je ukazao da Crkva u tome vidi svjedočanstvo njenog uznošenja i njenog neprestanog molitvenog zastupništva pred Gospodom.

Posebno je povezao praznike Preobraženja Gospodnjeg i Uspenja Presvete Bogorodice, koji uokviruju Bogorodičin post. Preobraženje, kazao je, pokazuje slavu na koju je čovjek prizvan, dok Uspenje svjedoči da tjelesna smrt za pravednika nije konačni kraj.

„Praznik Uspenja nam govori da je smrt pravednika kao spavanje sna“, naglasio je vladika, podsjetivši da će oni koji slušaju riječ Božiju, ispunjavaju je i čuvaju, ustati u dan sveopšteg Vaskrsenja.

Na kraju besjede episkop Kirilo čestitao je praznik sabranom vjernom narodu, bratstvu manastira Lepavine i svima koji Uspenje Presvete Bogorodice proslavljaju kao krsnu slavu. Velika Gospojina je, kako je podsjetio, ljetna slava manastira Lepavine, čiji je hram posvećen Vavedenju Presvete Bogorodice.

Nakon Svete liturgije obavljen je ophod oko manastira, a potom su blagosloveni slavski kolači i žito.

Obraćajući se vjernicima još jednom po završetku bogosluženja, episkop Kirilo kazao je da se praznik Uspenja s pravom može nazvati „malim Vaskrsom“, jer svjedoči o pobjedi života nad smrću i o onome što je obećano svima koji pripadaju Hristu.

Vladika je posebno podsjetio i na veliko duhovno blago Lepavinske svetinje – čudotvornu ikonu Presvete Bogorodice Lepavinske, pred kojom se generacije vjernika molitveno obraćaju Majci Božijoj.

Praznično sabranje nastavljeno je u manastiru uz zajedničku trpezu ljubavi, koju je bratstvo pripremilo za sve prisutne.