Nedelja svih Svetih, 15. jun

15/06/2025

Sveti mučenici Lukilijan i s njim: Klavdije, Ipatije, Pavle, Dionisije, i devica Paula, ponedjeljak,16. jun

16/06/2025

U Sloveniji obilježeno 80 godina od velikog narodnog stradanja (fotogalerija)

15/06/2025

Литургија у Храму светих Кирила и Методија у Љубљани

U Nedjelju Svih svetih, 15. juna, u Hramu Svetih Kirila i Metodija u Ljubljani, molitveno je obilježena osamdesetogodišnjica stradanja velikog narodnog zbjega, koji je u proljeće 1945. godine, u pokušaju da se spase od gonitelja, krenuo iz Crne Gore ka Sloveniji. Ta potresna povorka završila je svoje zemaljsko putovanje i prešla sa zemlje na nebo kod Zidanog mosta, u Kamniškoj Bistrici, kao i na mnogim drugim mjestima Slovenije, kada je od bratoubilačke ruke stradalo više od 20 000 ljudi – vojnika, sveštenika i civila.

Dan ranije, u subotu, 14. juna, u Parohijskom domu u Ljubljani održana je promocija dvije tek izašle knjige u izdanju mitropolija crnogorsko-primorske i zagrebačko-ljubljanske.

Arhijerejska liturgija u Ljubljani

Svetom arhijerejskom liturgijom načalstvovao je Njegovo Visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije. Sasluživali su mu Mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije, Episkop pakračko-slavonski Jovan i Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički dr Kirilo, administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, protojereji-stavrofori Velibor Džomić i Peran Bošković, jeromonah Gavrilo (Štrbac), protojereji Rade Radović i Predrag Šćepanović, jereji Aleksandar Crnogorac, Miajlo Backović i Vladimir Milunović, i đakoni Petar Kozakijević i Aleksandar Lukić. Na evharistijskom sabranju sabrao se veliki broj vjernog naroda iz Slovenije, ali i mnogi koji su u Ljubljanu povodom tog važnog događaja došli iz Crne Gore. Pojao je ženski hor Hrama Svetih Kirila i Metodija u Ljubljani, a vodila ga je Sofija Antić.

Svetoj liturgiji prisustvovali su i visoki crnogorski zvaničnici: predsjednik Skupštine Crne Gore g. Andrija Mandić, potpredsjednik Vlade g. Budimir Aleksić, ministar g. Slaven Radunović, više poslanika u Skupštini Crne Gore i gospođa Nikolina Milatović Popović v.d. pomoćnika direktora Uprave za saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu Ministarstva spoljnih poslova Republike Srbije.

Bogosluženje je uživo prenosio Prvi program Televizije Slovenija, a snimak je dostupan na linku: https://365.rtvslo.si//arhiv/prenos-bogosluzij/175139661

Po pročitanom odlomku iz Matejevog jevanđelja besjedio je Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije, koji je kazao da je, po Božjem promislu, godišnjica pala na dan spomena Svih svetih – dan sabranja i molitvenog pomena svih koji su kroz istoriju osvećeni blagodaću Duha Svetoga, položili život svoj za vjeru.

Sveta Liturgija u Ljubljani

„Stradali su bez suda i presude, bez prava na grob i dostojan pomen. Među njima je bilo mnogo nevinih, pobijenih samo zato što su bili vjerni Crkvi i otadžbini. Ovaj pomen ne služi da se probude nove podjele, nego da se svi saberemo u duhu pokajanja, praštanja i mira, moleći se Hristu za duše postradalih,“ istakao je Mitropolit Joanikije.

Posebnu blagodarnost Mitropolit Joanikije uputio je domaćinu, Episkopu Kirilu i sveštenstvu Crkvene opštine Ljubljana na ljubavi i trudu u organizaciji događaja, kao i bratskom slovenačkom narodu kom dugujemo „vječnu i bratsku zahvalnost.“ – Integralni tekst Mitropolitove besjede pročitajte u dnu vijesti.

Po završetku Svete liturgije u Ljubljani, molitveno sjećanje na žrtve nastavljeno je u Parku sjećanja u Kamniškoj Bistrici, ispred spomen kapele posvećene sveštenomučenicima i mučenicima postradalim na tom mjestu, ali i u drugim krajevima i mjestima Slovenije. Parastos žrtvama revolucionarnog terora služili su mitropoliti Joanikije i Metodije i episkopi Jovan i Kirilo sa sveštenstvom.

Parastos u Kamniškoj Bistrici

Parastosu su prisustvovali i potomci postradalih iz raznih krajeva Crne Gore, koji već godinama dolaze na to mjesto molitvenog sjećanja, kao i gore pomjenuti predstavnici države i naroda Crne Gore. Nakon molitve za upokojene prisutnima su se obratili Episkop pakračko-slavonski Jovan, gospodin Andrija Mandić, predsjednik Skupštine Crne Gore i gospodin Uroš Pirc, podžupan Opštine Kamnik. Govor predsjednika Mandića donosimo u cijelosti, u dnu ove vijesti.

Besjeda Mitropolita Joanikija na Svetoj liturgiji u Ljubljani

„Prošle nedjelje proslavili smo Pedesetnicu, praznik Silaska Svetoga Duha na apostole i učenike Gospodnje. Taj praznik često nazivamo rođendanom Crkve, zato što su sveti apostoli primanjem Svetoga Duha dobili božansko punomoćstvo da propovijedaju blagu vijest Hristovu i da sve narode krštavaju u ime Oca i Sina i Svetoga Duha.

Sveti Serafim Sarovski je rekao da je cilj hrišćanskog života sticanje Duha Svetoga. To je saglasno sa Božijom zapoviješću: „Budite sveti, jer sam ja svet“. Bog naš, koji je Jedini Svet i izvor svetosti, može dati osvećenje i duše i tijela. On izliva darove Duha Svetoga na svoju Crkvu, na hrišćane, na Novi Izrailj Božiji koji je sabran sa svih krajeva zemaljskih i od svih naroda i jezika. Zato Crkvu Hristovu, kojoj je On glava, a pokreće je i nadahnjuje Duh Božiji, doživljavamo kao produženu Pedesetnicu u svim vremenima.

Ognjeni jezici koji su vidljivo sišli na apostole, na prvu Crkvu, neprestano silaze, tajanstveno i nevidljivo, na vjerne kroz svu istoriju Crkve. Zato je prirodno i logično da poslije praznika Pedesetnice proslavljamo i praznik Svih svetih — onih koji su se u ljubavi Božijoj osvećivali darovima Duha Svetoga.

Sveti se među sobom po mnogo čemu razlikuju. Svojim rođenjem dolazili su u ovaj svijet sa različitim i uvijek prepoznatljivim darovima. Razlikuju se po službama koje su vršili. Neki su bili sveštenici, drugi vojnici ili civili različitih službi i zanimanja. Mnogi su postradali kao djeca. Još veći broj je onih koji su mučenički postradali u svim ostalim uzrastima, sve do starosti.

Sveti koji nijesu prolili krv za Hrista bili su mučenici po savjesti — dali su svoje srce Gospodu. Iako su sveti razni i različiti, oni su objedinjeni kao grane na istom stablu. To stablo je zapravo Hristos, koje vječno cvjeta i rađa slatke plodove. Sve svete objedinjuje ista vjera, isto krštenje, isti Duh. Svi su se dobrovoljno opredijelili, kao što čusmo iz Svetog Jevanđelja, da uzmu krst svoj i krenu za Hristom.

Mitropolit Joanikije besjedi na Svetoj liturgiji

Noseći krst svoj, svi su, milošću Božijom, postali saučesnici Hristovih stradanja i Njegovog trodnevnog Vaskrsenja, Njegove pobjede nad smrću. Uzeti krst svoj i ići za Hristom ne znači samo odvojiti se od svojih roditelja, što Gospod od svojih vjernih traži, i podnijeti bol zbog tog razdvajanja, nego i odvojiti se od svojih ličnih loših navika i sklonosti, mana i grijehova.

To izaziva još veći bol u biću čovjekovom. Jer loše navike i grijesi postepeno srastu sa ljudskom prirodom. Zato uzeti svoj krst znači boriti se sa sobom, sa svojom ogrehovljenom prirodom. Krijepeći se imenom Božijim i silom Časnog krsta, čovjek u toj borbi uspijeva — odbacuje svoje grijehe, preporađa se, postaje novi čovjek, slobodan od loših navika i čist od grijehovih prljavština.

Reklo bi se da na ovom putu, označenom Krstom Hristovim, čovjek gubi svoje srodnike, pa i svoju dušu. Ali nije tako — nego će na ovom putu istinski zadobiti i svoje srodnike i spasiće dušu svoju. Kroz tu borbu primiće i darove Duha Svetoga.

Kao što je preko Krsta i Vaskrsenja Hristovog sišao Duh Sveti Utješitelj na Crkvu u dan Pedesetnice, tako i hrišćani kroz sva vremena stiču Duha Svetoga i osvećuju se noseći krst svoj, kroz koga djeluje sila Krsta Gospodnjega i blagodat Svetoga Duha. Tako postaju građani Carstva nebeskoga i ulaze u vječnu zajednicu svih svetih čiji praznik danas proslavljamo.

Draga braćo i sestre, Božiji promisao je ustrojio da baš na praznik Svih svetih molitveno obilježimo osamdesetogodišnji spomen na stradanje ostataka kraljevske vojske u otadžbini, sveštenika i preko 20.000 vjernog naroda, kojeg su Titovi komunisti pobili ovdje u Sloveniji, poslije završetka Drugog svjetskog rata, tokom maja i juna 1945. godine.

Pobijeni su na zvjerski način bez suda i presude, lišeni prava na grob i dostojni pomen. Među pobijenima bilo je mnogo onih koji su postradali bez ikakve svoje krivice — samo zato što su bili antikomunisti. Bilo je, naravno, i grešnih, ali niko se od njih nije odrekao svoje vjere niti svoje Crkve.

Sjetićemo se danas onih koji su pobijeni bratskom rukom, a poslije toga zlom voljom i nasiljem komunističkih vlasti gurani u zaborav preko 50 godina. Međutim, Bog ih nije zaboravio — ni njih, ni njihovo stradanje. Danas, na praznik Svih svetih, nad njihovim rasutim kostima po slovenačkim brdima i jarugama, pomolićemo se usrdno zaupokojenom molitvom: „Sa svetima upokoj, Hriste, duše slugu Tvojih“.

Vršeći ovaj pomen, ne prizivamo nove bratske sukobe i osvjetu — ne dao Bog — nego prizivamo mir dušama pobijenih i oproštaj grijehova i njima i onima koji su ih pobili. Uvjereni smo da su se oni pred Bogom, pravednim Sudijom, već izmirili i jedni drugima oprostili. Ako je tako na nebu, onda neka tako bude i među nama ovdje na zemlji.

Najsrdačnije blagodarimo dragom Vladici Kirilu i njegovom sveštenstvu na bratskoj ljubavi i velikom trudu oko organizacije ovog pomena. Posebno se zahvaljujemo braći Slovencima na gostoprimstvu i svemu što su učinili za očuvanje sjećanja na stradanje naših sunarodnika pobijenih od komunista.

Episkop Kirilo na Liturgiji u Ljubljani

Braća Slovenci, a među njima posebno ističem dragog prijatelja dr Mitju Ferenca, učinili su veliko djelo — pronašli su oko 600 masovnih grobnica pobijenih pravoslavnih hrišćana po jarugama brdovite i šumovite Slovenije.

Zbog toga Sloveniji i dragim Slovencima dugujemo vječnu i bratsku zahvalnost“. kazao je Mitropolit.

Govor Predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića u Kamniškoj Bistrici

„Visokopreosvećeni Mitropolite crnogorsko-primorski g. Joanikije,

Visokopreosvećeni Mitropolite budimljansko-nikšićki g. Metodije,

Preosvećeni Vladiko, administratore Mitropolije zagrebačko-ljubljanske g. Kirilo,

Preosvećeni Vladiko pakračko-slavonski g. Jovane,

Potpredsjedniče Vlade Crne Gore g. Budimire Aleksiću,

Ministre u Vladi Crne Gore g. Slavene Radunoviću,

Potpredsjedniče Parlamentarne skupštine Mediterana, poslaniče g. Dejane Đuroviću,

Predstavnici državnog vrha Republike Srbije, Republike Srpske i Republike Slovenije,

Časni oci,

Draga braćo i sestre,

Danas smo sabrani na mjestu gdje su slovenačke Alpe i ova prelijepa zemlja čuvale jednu od najtežih i najbolnijih tajni našeg naroda – neizmjernu tragediju, ali i živo sjećanje na svirepi zločin koji se desio prije osamdeset godina, neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata.

Okupili smo se ne da oživljavamo bilo kakvu mržnju, što će neminovno nedobronamjerni i neznaveni ljudi reći, već da u molitvi i tihoj muci, u ime istine i pravde, odamo počast žrtvama, da sačuvamo njihova imena i ponovo ih upišemo u kolektivno pamćenje našeg naroda. Njihov identitet i zla sudbina više ne mogu da budu samo pojedinačna tužna priča porodica nevino ubijenih i roditeljska briga naše svete Srpske Pravoslavne Crkve, nego obaveza države Crne Gore, kako bi svaki njen stradalni građanin dobio pravo na grob i ispisano vlastito ime na tom grobu.

U proljeće 1945. godine, u vrijeme kada je rat bio završen, više od deset hiljada boraca Jugoslovenske vojske u otadžbini iz Crne Gore, Boke, Sandžaka, Hercegovine i Istočne Bosne, nastavilo je svoj put, zajedno sa tifusarima, ranjenicima i hiljadama članova porodica, u nadi da će se povezati sa zapadnim saveznicima i izbjeći staljinistički teror koji je tada pratio kraj bratoubilačkog rata i komunističku revoluciju.

Svaka revolucija, koju njeni pokretači predstavljaju kao neophodan put u izgradnji boljeg i srećnijeg društva — počev od one prve u Francuskoj, preko sovjetske i mnogih drugih koje su se ređale u 20. vijeku — u osnovi počiva na teroru, zločinu i svirepom ubistvu političkih protivnika.

O samom putu i stradanju ove vojske, sveštenstva i naroda na Zlom putu od Podgorice do Zidanog mosta, kako ga je nazvao naš narod, sigurno će bolje i preciznije govoriti naše vladike, sveštenici i istoričari.

Podilazi me jeza iako je sunčan dan, osjećam se isto onako žalostan kao što sam bio nedavno u Donjoj Gradini, u topolama pored rijeke Save, tamošnjem najvećem stratištu ljudi u sistemu koncentracionog logora Jasenovac. Hladnoća ovih šuma koje se ni danas ne mogu ugrijati, čudni šumovi lišća koji svi čujemo, svjedoče o nekadašnjem prisustvu nečestivog na ovom prostoru.

Obraćanje Andrije Mandića nakon parastosa u Kamniškoj Bistrici

Samo je snaga te nečestive sile mogla prije osamdeset godina da prolije nevinu krv po ovoj zemlji, i izbriše spasonosnu riječ i oprost. Ovo mjesto bola, mjesto ćutanja, postalo je simbol mučeništva i grijeha, grijeha nad grehovima, grijeha bratoubistva — grijeha većeg od svakog drugog grijeha. To je rana istorije, ali još više rana savjesti.

Zemlja je natopljena krvlju stradalnika, ali blagoslovena molitvama onih čija usta više ne govore, ali duše vape. Ubiti onoga koji je bespomoćan, koji se predao i očekuje milost bratske ljubavi — ubiti ga bez suđenja i prava na odbranu — ubijanje je pravde, ljudskosti, dobrote i čojstva. Ta rana teško zarasta i boli vijekovima.

Kažu da su se poslije stotina godina u jednoj priči srela ona dva biblijska brata tamo negdje na zemlji svoga Gospoda. Braća Kajin i Avelj — sami. „Ko je koga ubio?“ upita jedan. „Mora da sam ja tebe“, reče Kajin, „vidi ti se ožiljak na licu“. „Možda“, odgovori Avelj, „ali onaj tvoj ožiljak, koji se ne vidi, mnogo je dublji i bolniji“. Krivica ubice i rana nevino ubijenog ostaju zajedno u pamćenju naroda i Boga.

Zaboraviti bilo koji zločin je novi zločin. Zaboraviti mučenike zla značilo bi ponovo ih ubijati. U jednom vremenu zločini su skrivani i postali su zabranjeni za sjećanje. Sjenke hodaju za nama — tiho, nečujno, ali zapitano: ima li još živih koji nijesu zaboravili na svoje, na njihove patnje i stradalnički kraj? Ima li istine? Živi li ona još među ljudima?

Ima ih. Mi smo tu. Prije nas su bili naši stariji, i to je odgovor na sva ta tiha, nečujna i neizbrisiva pitanja. Ima nas mnogo koji pamtimo i koji ne mrzimo, koji ne sudimo, koji ne odbacujemo. Volimo sve ono naše — svaku ranu, svaki bol, patnju, suzu nevinog — jer mi smo od jednoga.

Ovo mjesto i druga mjesta stradanja su mjesta gdje se ovaj časni krst uzdiže iznad borbe za vlast, iznad ideologija, partija, dioba — i on nas poziva na molitvu za brata, za čovjeka, za pomirenje. Pamtimo da se ne zaboravi i zlo nikada više u istoriji našeg naroda ne ponovi.

Tu pored nas, samo u jednoj od masovnih grobnica, počiva oko 3.500 naših predaka. Ova dolina i obližnja šuma kriju šest masovnih grobnica. Tu su zajedno zatrpani sveštenici, vojnici, ranjenici, muškarci, žene, djeca i starci. Bili su to sinovi i kćeri Crne Gore, Boke, Hercegovine, Sandžaka i Istočne Bosne — bili su to ljudi.

Nema danas gotovo nijedne pravoslavne porodice u Crnoj Gori, a da mu po nekoj rođačkoj liniji neko od predaka ne počiva ovdje u šumama Slovenije. Kamniška Bistrica je jedna od više od 580 evidentiranih masovnih grobnica u Sloveniji, gdje je, prema podacima raznih komisija, istoričara i preživjelih učesnika, pogubljeno više od 100.000 ljudi nakon završetka Drugog svjetskog rata. Zločini počinjeni u tišini — ali ne i u zaboravu.

Draga braćo i sestre, sjećanje i molitva koja nam je preostala jače je od užasa. Prvi parastos ovdje služen je 2006. godine, a 2015. podignuta je i kapela. Te godine pročitana su imena preko šest hiljada do tada identifikovanih žrtava. To je najbolji dokaz da istina, ma koliko potisnuta, uvijek nađe svoj put.

Zahvaljujem ovom prilikom Mitropoliji crnogorsko-primorskoj, Eparhiji budimljansko-nikšićkoj, Mitropoliji zagrebačko-ljubljanskoj, našim slovenačkim domaćinima i svima koji su doprinijeli da ovo mjesto danas ne bude zaboravljena šuma, već sveti prostor pamćenja i pokajanja.

Posebno želim da naglasim i ulogu našeg blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija, pokojnih Dušana Niklanovića i Čeda Vukmanovića koji su nas prvi okupili kako bi kao hrišćanska zajednica utvrdili istinu vezanu za stradanje naših predaka.

Polaganje vijenaca na spomenik žrtvama

Takođe, želim da se zahvalim Marjanu Šarecu, današnjem poslaniku Evropskog parlamenta i stalnom izvjestiocu za Crnu Goru, što je kao nekadašnji prvi čovjek opštine Kamnik pomogao svima nama da pronađemo tačna mjesta pogubljenja ljudi iz Crne Gore i sagradimo ovu malu pravoslavnu kapelu.

Kao predsjednik Skupštine Crne Gore, obavezujem se da će sve nadležne državne ustanove podržati dalje istraživanje i obilježavanje ovih i brojnih drugih stratišta gdje su stradali građani sa prostora današnje Crne Gore, a čiji su se grobovi i imena skrivana punih osamdeset godina.

Država Crna Gora će nastaviti jačanje saradnje sa Republikom Slovenijom u cilju obilježavanja grobnica naših građana na prostoru ove nama prijateljske države.

Mi danas ovdje okupljeni ne tražimo nikakav revanšizam. Nema više živih naredbodavaca ni ubica, kao što nema ni onih koji su postradali prije osamdeset godina. Zemlja je prekrila lica i jednima i drugima, a Božiji sud je veliki. Tražimo samo da niko više ne strada — ni zbog imena, ni zbog porijekla, ni zbog vjere, ni zbog jezika kojim govori.

Mi želimo samo ono što žele svi razumni ljudi. Iscijelimo ovu tešku istorijsku ranu Crne Gore, priznajmo svi zločin koji se desio. Lažni zaborav nije lijek. Lijek su — istina i pokajanje. Lijek je — praštanje. Griješiti je ljudski, praštati je božanski.

Parastos u Kamniškoj Bistrici

Neka nas ovaj zvuk žubora Bistrice, koja žubori danas slično kao i prije osamdeset godina, podsjeti da život ide dalje, da će se i naša generacija preseliti kod naših predaka, ali da današnji dan kao i strahote koje su se desile na ovom prostoru ne mogu biti sakriveni i da naši potomci imaju pravo da znaju istinu. Svaka nevina žrtva je dostojna sjećanja i visokog ljudskog poštovanja. Istina ne smije nikome biti teret, već temelj bratskog i ljudskog pomirenja i izvjesne budućnosti naše zajednice i novih srećnijih generacija.

Vječna slava i pokoj svim postradalima. Neka njihova žrtva bude sjeme našeg sjedinjenja u pravdi, istini, ljubavi i praštanju.
Neka Bog podari Rajsko naselje našim velikim precima, a svima vama da vam današnji dan služi na čast i ponos.
Hvala vam i živjeli!“, rekao je predsjednik Skupštine Crne Gore nakon parastosa u Kamniškoj Bistrici.