U Cetinjskom manastiru molitveno obilježeno 230 godina od Bitke na Krusima

Svetom arhijerejskom liturgijom i parastosom stradalim junacima, u Cetinjskom manastiru danas, 28. septembra 2026. godine, molitveno je obilježeno 230 godina od Bitke na Krusima.

Svetu službu Božiju služili su Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit lovčanski Bugarske pravoslavne crkve g. Gavrilo, Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južnocentralno-američki g. Kirilo, administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske i Njegovo preosveštenstvo Episkop dioklijski g. Pajsije, uz sasluženje sveštenstva i molitveno učešće vjernog naroda.

Besjedeći po pročitanom jevanđelskom začalu, Preosvećeni Episkop Kirilo je kazao da Crkva Božja osveštava prije svega duše vjerujućih ljudi i privodi ih Hristu, ali kako je čovjek biće koje je povezano sa svim okolnim stvarima, tvarima, on je mikrokosmos u makrokosmosu, Bog kroz Crkvu osveštava i vode, i vazduh, i prostor i vrijeme.

„Crkva je premudro ustrojila praznike i nedjeljnog i godišnjeg kruga, i u tom godišnjem krugu praznika prvi je Rođenje Presvete Bogorodice. Ne slučajno, jer je Ona predodređena da bude majka svih živih, svih onih koji se rađaju za Carstvo nebesko – Ona kao simbol Crkve i kao njena kruna. Drugi u tom redu praznika je Vozdviženje Časnog i životvornog krsta, pored čije čestica se molimo u ovoj svetinji. To je posebna blagodat“, besjedio je Vladika, dodavši da su pored čestice Časnog krsta u Cetinjskom manastiru i desnica Svetog Jovana Krstitelja i mošti Svetog Petra Cetinjskoga.

Podsjetivši na riječi Gospodnje „Kako je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako i Sin Čovječiji treba da se podigne, da niko koji vjeruje u Njega ne pogine, nego da ima život vječni“, Preosvećeni je kazao da se Isus rađa, kako to i kaže, zbog toga da bi položio život svoj za život svih nas, za vječni život u Bogu:

„Dakle, da bi priveo izgubljene ovce Ocu Svome Nebeskome. Pastir dobri, Hristos, On je nadahnuće, ali ne samo nadahnuće i primjer i uzor, nego On daje silu svim pastirima poslije Njega da bi, ugledajući se na Njega, koračali tim putem. Tako da ima neka mistična veza između dana stradanja Gospodnjeg, Velikog petka, subote i Vaskrsenja iz mrtvih sa krstovaskrsnim putem Crkve kroz vrijeme. Jer Gospod Isus je rekao: Sveti Duh, On će od mojega uzeti i donijeće vama.“

Sveti Duh kroz vrijeme donosi ono što je Hristovo, ali posebno, kako je naglasio Vladika, u ta tri dana, jer u putu Crkve je mnogo i krstonosnih, ali i perioda odmora, pokoja Velike subote, i perioda vaskrsnih.

„Oni se smjenjuju kako Crkva kao majka, kako rekoh, rađa svoju djecu. U Otkrivenju svome Jovan nam to objašnjava, da ta žena rađa u mukama. To rađanje djece za vječni život koje Crkva Duhom Svetim ostvaruje u vremenu, ono biva sa mukama i sa velikim problemima, da bi se neki ljudi udostojili da krv svoju proliju podobno Hristu i mučenički stradaju“, kazao je Preosvećeni, ističući da danas upravo pominjemo prvoga od tih mučenika, arhiđakona Stefana, obretenje njegovih moštiju.

Kroz vjekove bilo je mnogo mučenika, posebno tokom rimskog gonjenja hrišćana — sve do trenutka kada je Gospod ustanovio carsku vlast koja poštuje Hrista, koja poštuje Njegov krst. Do trenutka velikoga Konstantina koji je, vidjevši čudotvornu moć krsta i njegovu svemoć nad neprijateljima, proglasio čuveni Edikt o uvažavanju, zabrani gonjenja i međusobnom poštovanju i toleranciji svih religija koje su tada bile u carstvu, pa i hrišćanstva.

„Dakle, ta carska vlast upravo je ona vlast, kako to Sveti oci tumače, koja zadržava da se ne javi čovjek bezakonja, da se produži život ovoga svijeta i čovječanstva. I dok god bude takvih vladara koji su pobožni, koji su odani Hristu, onim istinskim vrijednostima bogočovječanskim, produžiće se i život čovječanstva“, poručio je Episkop Kirilo.

Naglasio je da je jedan od tih događaja kada je moralo da se pođe krsnim putem i Bitka na Krusima:

„Pastir dobri Petar I Petrović Njegoš, Sveti Petar Cetinjski, tada je morao, iako to nije želio, da primi taj krst i vladara i da bude ne samo vertikala Crne Gore — on je bio to po pozivu kao pastir crkveni — nego da bude i horizontala oko koje će se sakupiti ljudi Crne Gore i štiti svoju vjeru i slobodu. On nije želio, naročito zbog toga zato što je nasuprot njemu bio brat, kako znamo jedan od potomaka Ivana Crnojevića, preko Staniše, koji je, kako piše Njegoš, promijenio vjeru i pohulio na vjeru prađedovsku. On je nasrnuo tada na Crnu Goru u kojoj se živjelo za vjeru, živjelo za Boga a ne za ovaj život. Umiralo se čak i od gladi, ali ljudi nijesu htjeli da odstupe sa puta krstovaskrsne žrtve svoga Spasitelja.“

Ti su nas ljudi mnogo zadužili i obavezali da i mi danas ne pokleknemo pred iskušenjima jer, kako je naglasio Vladika Kirilo, nije bilo lako ni u jednom vremenu biti na stolici Svetoga Petra Cetinjskog, na stolici mitropolita crnogorsko-primorskih.

„Vidjeli smo to i u toku vladavine Mitropolita blažene uspomene Amfilohija, nije lako ni današnjem Mitropolitu Joanikiju, al’ neka ga ukrijepi Bog i Sveti Petar svojim molitvama. Dakle, Sveti Petar nije imao sudova, niti policije, niti nekih državnih organa, nego svojom kletvom zakleo je Srbe iz Crne Gore, Crnogorce, ko se kako osjećao, Brđane, sve Starohercegovce, da se okupe i da brane svoju slobodu, ali prije svega svoju pravoslavnu vjeru. Dakle, ta njegova kletva, ta njegova molitva Bogu, koheziona duhovna sila ili, pod navodnicima da kažemo, magija Svetoga Petra, ona stoji do dan-danas. I zaista, ona je ta koja pomaže ljudima Crne Gore da u kritičnim momentima poslušaju svog duhovnog pastira. To je uvijek spasavalo kroz vrijeme, kroz vjekove Crnu Goru, i spasiće i dalje.“

Na kraju svoje propovjedi Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južnocentralno-američki g. Kirilo, administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, se pomolio da nam Gospod da, molitvama Svetog Petra Cetinjskog, da i dalje idemo tim putem krsno-vaskrsnim koji ima i mirne, a i teške periode:

„A ima i periode kada se nadahnjujemo i slavimo Vaskrsenje Hristovo i Vaskrs Crkve, kao što je to, mislim, današnji momenat, jedan momenat zaista divni kada je Crkva u Crnoj Gori vaskrsla u punoći. Divno je vidjeti toliko manastira, hramova, vjernog naroda koji ispunjava crkve. Bili smo prije neki dan u Baru, zaista divno sabranje naroda, omladine, djece svih uzrasta okupljenih oko svoga arhipastira. Neka bi nam to Gospod i dalje dao, da hodimo tim putem molitvama Svetog Petra Cetinjskog, Svetog Jovana Krstitelja i neka nas uvijek osjenjava Časnim i životvornim svojim krstom, tom nepobjedivom pobjedom. Amin, Bože daj. Živjeli, srećan praznik!“

Na kraju Svete službe Božije odslužen je pomen stradalim junacima Bitke na Krusima, a nakon parastosa sabranima se kratko obratio Mitropolit Joanikije:

„Draga braćo i sestre, ovu svetu službu svršismo i ovaj pomen junacima Bitke na Krusima. Na takav način, molitveno, obilježavamo ovaj jubilej od velike i slavne Bitke na Krusima. Večeras ćemo imati, tim povodom, i lijepu akademiju, ako Bog da, u Sabornom hramu u Podgorici.“

U nastavku o velikoj i slavnoj bici i velikoj pobjedi, govorio je protojerej Predrag Šćepanović, arhijerejski namjesnik podgoričko- danilovgradski.

Obrativši se sabranima u ime sela Krusa, Lješanske nahije, prota je ukazao na to da se imena i djela onih koji su dali sve da ovo naše tlo sačuva sjaj, prkos i dostojanstvo, polako zaboravljaju, ali Crkva, koja je majka, kao stub i stožer Crne Gore, pamti sve rane:

„Evo prođe 240 godina kako Sveti Petar Cetinjski obnovi ovaj spaljeni manastir, jer će godinu ranije, 1785, silni i obijesni Mahmud-paša, Kara Mahmud-paša, skadarski paša koji se bio otisnuo i od same vrhovne vlasti, zapaliti ovaj sveti manastir. Ne našavši Svetog Petra, koji je bio odsutan, on će jednog kaluđera, poslednjeg, obijesiti ovdje, da bi tako plašio sirotinju raju. I otići će u Paštroviće; tamo će zapaliti paštrovačke manastire: Gradište, Reževiće i druge crkve, i pobjeći ispred puške, koja je zatajila, popa Rada Androvića, a taj događaj će opisati Stefan Mitrov Ljubiša u svojoj pripovijeci Pop Andrović, novi Obilić.“

Govoreći o slavnoj pobjedi na Krusima, o. Predrag je kazao da je silnog Mahmud-pašu pobijedila sloga i slobodarski duh Svetog Petra Cetinjskog, koji je međusobne zađevice i sva trvenja uspio da objedini zakletvom nad Jevanđeljem i Krstom časnim, stegnuvši pod stegom i bratskom slogom.

Svoje obraćanje je zaključio molitvom da nam primjer Svetog Petra Cetinjskog — ujedinitelja, novog Mojsija, zakonodavca, mirotvorca, čudotvorca i pravednika — i u ovim našim burnim vremenima da, gledajući na istoriju različitim očima, da vidimo ono što je sveto, čisto i neporočno, a to je Bitka na Krusima i Martinićima, koja je proslavila Crnu Goru, proširila je i dala joj srce i dušu.

„Neka je blagosloven ovaj dan i neka istorija bude učiteljica života, da ne zaboravimo istoriju i naše slavne junake, jer sjećanja blijede, sjećanja umiru, ali ne umire onaj koji se sjeća. Danas se sjetismo i njih i neka njihova žrtva bude najsvetiji putir sa koga ćemo piti i crpjeti rodoljublje i patriotizam. Neka iz ovoga manastira otide riječ pomirenja, da se zbratimimo, jer kada smo se Katunjani, mi i Lješnjani složili, pala je silna Mahmud-pašina glava. Neka krv njihova bude zalog da uvijek budemo složni, da kroz sve naše razlike mirotvorstvo i čudotvorstvo Svetog Petra Cetinjskog nas liječi od starih i novih zavada. A junacima i vama koji ste danas došli iz sela Krusa, iz Lješanske nahije, iz Katunske nahije, iz Stare Hercegovine i Brda — jer smo jedno srce i jedna duša — neka Gospod dade svakoga blagoslova, zdravlja i napretka“, poručio je protojerej Predrag Šćepanović, arhijerejski namjesnik podgoričko- danilovgradski.

Povodom obilježavanja 230 godina od Bitke na Krusima (1796), u kripti Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, večeras će se održati akademija, sa početkom u 20 časova.

Pozdravno slovo uputiće Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, dok će besjede održati predsjednik Crne Gore g. Jakov Milatović i ministar odbrane u Vladi Crne Gore g. Dragan Krapović.

U umjetničkom dijelu programa učestvovaće SPD „Svetosavnik“, kao i guslari Radosav Rajo Vojinović i Sekule Cerović. Govor Svetog Petra Cetinjskog pred Bitku na Krusima kazivaće Vasilije Marunović. Naratori programa biće Stefan Žižić i Irina Vlahović.

Izvor: Mitropolija crnogorsko-primorska

Fotografije