
Prvo pomoći ljudima pa onda graditi hramove
09/01/2021
„Prozivka Božja“ probudila iskorake jednih prema drugima
12/01/2021Svi svima pomažu
i to je prekrasno

Отац Богољуб са Михаеловом браћом
Nastavnici Srpske pravoslavne gimnazije Kantakuzina Katarina Branković iz Zagreba obišli su u dva navrata porodice đaka koji su sa područja pogođenog zemljotresom. ”Učenici vrijedno pomažu, svako na svoj način u saniranju štete, kako na svojim imanjima, tako i kod susjeda. Raspoloženi su i optimistični”, rekao je Samir, profesor istorije i geografije u Gimnaziji.
Drugog dana nove godine, koju su brojni stanovnici Banije dočekali bez krova nad glavom, protojerej-stavrofor Slobodan Lalić, direktor Srpske pravoslavne opšte gimnazije ”Kantakuzina Katarina Branković“, đakon Petar Kozakijević, vjeroučitelj u toj zagrebačkoj školi i protonamjesnik Bogoljub Ostojić, sekretar Zagrebačko-ljubljanske eparhije, obišli su porodice đaka Gimnazije koji su iz kraja pogođenog zemljotresom. Devetog januara porodice svojih đaka posjetili su, pored direktora, i nastavnici Mira Bićanić, Jasmina Veldić i Samir Hasanagić. Oni su, kao i ostali profesori Gimnazije, u svakodnevnom kontaktu sa đacima iz tog kraja, pružajući im podršku i stavljajući im se na raspolaganje.
Nakon prvog odlaska na Baniju 2. januara, otac Slobodan je za Informativnu službu Zagrebačko-ljubljanske eparhije rekao da mnogi đaci iz tog kraja žive u teško pristupačnim krajevima sa skromnom infrastrukturom.
”Porodicu Mihaela, učenika trećeg razreda, zatekli smo na dvorištu. Njihova kuća, iako nešto starija, nije srušena. Zbog straha od podrhtavanja tla, svo petoro i dalje noću spavaju u dva automobila, parkirana na dvorištu. Na kući je oštećen dimnjak i porušeni su crepovi sa krovova pomoćnih objekata na imanju. Te su krovove Mihael i njegov otac ponovo pokrili kako im ne bi propala hrana za domaće životinje. Na imanju imaju desetak krava i svinje”, kazao je otac Slobodan. Prema njegovim riječima, dva mlađa Mihaelova brata su divni dječaci. Starijeg koji ide u sedmi razred, pozvao je u Gimnaziju, ali je njegov otac rekao da dječak treba da ostane na selu i nastavi da vodi i razvija gazdinstvo. Dok je otac na poslu na obližnjoj farmi, dječak hrani ”blago”, kako i u tom kraju zovu stoku, muze krave i čisti štale.
Majka učenice gimnazije kuva hranu i kafu za brojne radnike, volontere koji pomažu njihovim susjedima da saniraju posljedice potresa.
Česti prekidi u napajanju električnom energijom jedan su od mnogobrojnih problema sa kojima se Mihaelova porodica suočava. Agregat koji im je bio potreban kako bi opsluživali štale na imanju, zahvaljujući posredovanju nastavnika i brzoj reakciji Borisa Miloševića, potpredsjednika Vlade, dobili su već sutradan poslije prve posjete.
Iz obližnjeg sela Begovići u Gimnaziju idu dvije sestre – Sanja i Mirela. U selu ne postoji internet signal, što za djecu u tom kraju predstavlja otežavajuću okolnost prilikom praćenja nastave na daljinu. Iako su mnoge obližnje kuće teško oštećene, ispucale, privremeno neupotrebljive ili za rušenje, kuća učenica Gimnazije nije stradala.
Profesor Samir je rekao da su svi učenici Gimnazije i njihove porodice dobro, da imaju hranu i osnovne higijenske potrepštine. Prema njegovim riječima, učenici su bili oduševljeni kada su ugledali svoje nastavnike. ”Svi su kazali da nestrpljivo iščekuju povratak svojim školskim obvezama. Naši učenici vrijedno pomažu, svatko na svoj način, u saniranju štete, kako na svojim imanjima, tako i kod svojih susjeda. Raspoloženi su i optimistični. Uprkos strahu koji osjećaju uslijed čestog podrhtavanja tla, dočekivali su nas sa osmijesima”, izjavio je profesor istorije i geografije.
Požrtvovanost i prisutnost sveštenika na terenu divan su primer istinskog pastirskog služenja svom narodu, ali i svima drugima.
”Što smo se više približavali centru Gline, posljedice potresa bile su vidljivije. Kuća Lune, učenice koja dolazi iz tog grada, nije značajno oštećena, iako su gotovo na svakoj drugoj kući u njenoj ulici vidljiva značajna oštećenja”, rekao je otac Slobodan nakon prvog odlaska na Baniju.
Majka učenice gimnazije kuva hranu i kafu za brojne radnike, volontere koji pomažu njihovim susjedima da saniraju posljedice potresa. Za njenog oca, je više ljudi koje su sreli tog dana kazalo da je riječ o dobrom i vrijednom majstoru. U to da je vrijedan, nastavnici su se uverili i sami, zatekavši ga u radnom odijelu i sa kacigom na glavi, kako priključuje na struju mobilne kućice, koje su dobili susjedi čije su kuće nebezbjedne za život.
Lunina kuća napukla je dodatno 6. januara, nakon zemljotresa magnitude 5.0 po Rihteru. Prema riječima Jasmine, profesorke muzičke kulture, porodica ove učenice iščekuje dolazak kontejnera. Zbog straha od novih potresa, do dolaska njihovog privremenog doma, deo porodice spava u automobilu, dok se Luna nalazi u Majskim Poljanama, u kontejneru koji su dobili njeni baka i djed.
Kao i Luna, i Elena, njena jednu godinu mlađa drugarica iz prvog razreda, priključila se volonterima Crvenog krsta u Glini. Njih su nastavnici oba puta zatekli u akciji pomaganja najugroženijima. Obije, od prvog dana nakon zemljotresa (29. decembra) pomažu, pakuju i dijele hranu, kaže profesorka Jasmina.
U Starom Selu kod Topuskog nastavnici su posjetili učenicu Ljiljanu. U tom kraju nije bilo teže oštećenih kuća, iako se zemljotresi snažno osjećaju, što izaziva nemir i strah kod mještana. U Kostajnici, u kojoj su znatno manja vidljiva oštećenja na objektima, nastavnici su obišli Anđelu, kćer tamošnjeg paroha, koja je, kao i Ljiljana, učenica prvog razreda Gimnazije.
Uprkos strahu koji učenici i njihove porodice osjećaju uslijed čestog podrhtavanja tla, dočekivali su nas sa osmijesima.
Otac Bogoljub je kazao da je zadivljen ljubavlju i emocijama sa kojima su svi govorili o svojim lokalnim sveštenicima. Na osnovu onoga što je čuo od Banijaca, rekao je da ”sveštenici na Baniji stradaju sa svojim narodom, ali i stradaju za narod. Njihova požrtvovanost i prisutnost na terenu divan su primer istinskog pastirskog služenja svom narodu, ali i svima drugima”, istakao je sekretar Zagrebačko-ljubljanske eparhije.
Profesorka hrvatskog jezika Mira rekla je: ”Ljudi koje smo sreli su vrlo hrabri, plemeniti i vrijedni. Oni neće odustati od života na svojim vjekovnim ognjištima, uprkos svemu.” Naglasila je da joj se posebno dopalo to što je uočila sveopštu solidarnost naroda na terenu: ”svi svima pomažu i to je prekrasno”.