Sveta arhijerejska liturgija u Hramu pod Goricom (Crna Gora)

Njegovo preosveštenstvo Vladika buenosajreski i južnocentralnoamerički i administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske g. Kirilo, služio je danas, uz sasluženje sveštenstva, Svetu arhijerejsku liturgiju u Hramu Svetog Đorđa pod Goricom.

Za pjevnicom je pojao „Hor Sveti Sava“ čiji je dirigent Snežana Popović.

Po pročitanom Jevanđelju, vjernima se besjedom obratio protojerej-stavrofor Gojko Perović.

Izrazio je zahvalnost Bogu koji nas je i danas udostojio da se saberemo oko imena Njegovog i da, živeći ovaj zemaljski život, jasno vidimo, ali i okusimo blagoslov budućeg nebeskog života.

„Okupljajući se na Svetoj liturgiji, sabirajući se oko časnoga prestola, mi svaki put, braćo i sestre, čujemo neki jevanđelski odlomak koji pored svega što nam Liturgija daje, (a daje nam, zbilja nije pretjerano reći, nego puna istina),  daje nam da okusimo, da založimo, što bi rekao naš narod, ono što ćemo tek da vidimo poslije ovoga zemaljskoga života. Pored svega što nam Liturgija daje, daje nam da čujemo pouku Gospodnju, riječ Gospodnju kroz taj odlomak i jutros smo čuli kako je onaj prebijeni od razbojnika ostao vezan i kako ga nije pogledao- ni đakon ni sveštenik (da prevedemo na savremeni jezik Levit i sveštenik). Dođoše, prođoše, kaže tamo u Jevanđelju, jedan se malo primače da ga bolje pogleda, pa to nije ništa pomoglo, nego je i taj prošao. A ko je prišao da mu pomogne? Prišao je da mu pomogne Samarjanin“-kazao je otac Gojko.

Potom je poučio nas, današnje pravoslavne hrišćane šta je Judejcu prije dvije hiljade godina značila riječ „Samarjanin“.

„To je najgori mogući izdajnik za Judejca, jer su Samarjani (nešto što je bilo zajedničko -zajednička država svih potomaka Jakovljevih-svih 12 Jakovljevih plemena) podijelili se na pola, jer je jedan rekao ja neću više da idem u Jerusalim, niti da tamo dajem pare u Jerusalim, mogu ja da živim odvojemo gore na sjeveru. I ne samo što je odvojio državu, nego je naredio narodu da ne ide ni u jerusalimski hram , napravio nove hramove u njegovoj državi, pa kad je vidio da u tim hramovima nema ko da služi, onda je izmislio i novo sveštenstvo. Možda vam to liči na nešto. Možda vas to podjeća na neke stvari koje se stalno ponavljaju. Izmislio čovjek, ocijepio, da bi imao za svoju kasu više, pa onda počeo narod da nagovara da ne idu u crkvu i napravio neke sveštenike koji nijesu sveštenici. E, to se u odnosu na Hristovo vrijeme desilo skoro prije hiljadu godina. Znači, hiljadu godina je prošlo od vremena kad Hrostos priča ovu priču u odnosu na to kako su nastali ti Samarjani koji su se ocijepili. Znači, izrođena braća u svijesti Judejca. Nije se niko mrzio kao što su se mrzili Judejci i Samarjani.

To je poenta ove priče da je prošao sveštenik, prošao đakon, a prišao Samarjanin i to ne prišao reda radi, nego čujete kako se pobrinuo, kako ga je odveo do hotela i platio i rekao ako još nešto potroši preko toga, da će on dodati.

Lijepo se ova priča, braćo i sestre, uklapa u ovaj post koji počinje. Što postimo? Postili smo prošle godine, postili smo prije pet godina, postili smo otkad znamo za sebe, reći će neki.Postila je moja baba, svi su moji vazda postili, dodaće treći. Ništa to nama, koji smo jutros krenuli u ovu školu zvanu Crkva, ništa to nama ne donosi izvijesno znanje. Dobro je što smo sve dosad radili, dobro je što smo jutros došli, ali nas Bog uči: Uvijek naćuli uši, čućeš nešto novo. Nema izvijesnosti. Nema gotovih stvari, ber ne za naš mozak. Izvijesno je da je Gospod Bog dobar i da, ako idemo Božijim putem, znači izvijesno je, znamo gdje je škola, od koga nastavu treba da slušamo, to je izvijesno, ali ako smo mi u glavi sklopili ja sam ovakav, ti si onakav ili ako hoćete, mi smo ovakvi, a oni su onakvi…E, toga nema. Bog će te uvijek naučiti nekom novom lekcijom. Uvijek se spremi za novu nauku, zato braćo i sestre postimo, ne zato što uh, ja se omrsih, uh popih neku kafu s mlijekom,šta ću sad ,da prekidam, da ostavljam sve kad nisam bio u stanju ova tri dana da ispostim..Ne, ne. Nego, postimo kako znamo i umijemo, pa makar i na silu, jer će Bog, ako se držimo posta, jer je vrijeme posta, Bog će nam otkriti uvijek nešto novo i uvijek ima ono što naš narod kaže Da sam juče umro, ne bi vjerovao da ću dočekati ovo što danas vidim. E, to je tako kad se s Bogom družiš. I pošto je to tako, a hvala Bogu da je tako, onda, braćo i seste i ovaj Božićni post da provodimo tako što nije izvijesno ništa“- besjedio je otac Gojko.

Otac Gojko se osvrnuo i na ono što nam nudi svijet, kada vidimo svjetovne medije, ističući da je to „neka nova kultura sa kojom treba da se nosimo“, jer niko ne pominje Hrista, samo praznike, sniženja, poklone, mir i sve se komercijalizovalo.

„E, pa da znamo: Nema mira ako se Hristos ne rodi. Naš narod kaže: Mir Božiji Hristos se rodi.Bez ovoga Hristos se rodi, bez imena Gospoda Isusa Hrista, ne samo da nema mira nego nema ni vazduha, ni svjetla, nema života, nema daha. Zato, ako nizašto drugo, mi koji smo hrišćani treba da postimo, da bar mi raščistimo iznova to da može biti mir Božiji na zemlji samo i jedino ako se Hristos rodi što su ispovijedili sveti oci Prvog vaseljenskog sabora.

Bog da nas sve blagoslovi i podrži u ovoj novoj nauci i u ovoj novoj lekciji koja se zove Božićni post krajem 2025. godine Amin-zaključio je protojerej-stavrofor Gojko Perović.

Vladika Kirilo besjedio je po otpustu.

Istakao je da je Božićni post blagoprijatno vrijeme, vrijeme za obnovu i preobraženje.

Poučio je da je mnogo važno kod posta da ne zamijenimo sredstvo i cilj, a da cilj nije uzržavanje od neke hrane ili nekih aktivnosti, nego je po učenju Pravoslavne Crkve, cilj unutrašnja promjena čovjeka.

„Nije čak cilj ni znanje, da kažemo to pošto je bio taj zakonik koji je bio pun znanja i koji je pitao Gospoda: Što mi treba činiti da naslijedim život vječni? On mu kaže: Kako čitaš u zakonu? I on sve izdiktira pravilno. Dakle, i u Zakonu jevrejskom su pisale dvije zapovijesti o ljubavi prema Bogu i bližnjima. Nije to Hristos samo novo nešto donio, ali je problem bio što su oni sve to znali, ali nijesu ispunjavali. Dakle, ako nešto znaš, blago tebi ako to ispunjavaš. To je jevanđelsko pravilo i mi treba da sva ta sredstva i molitvu i post upotrijebimo da bismo mi stekli te vrline koje očekujemo od Gospoda“- besjedio je Vladika.

Potom je današnju jevanđelsku priču o Milostivom Samarjaninu Vladika Kirilo  povezao sa još jednom jevanđelskom pričom iz Jevanđelja apostola Luke o velikom dužniku koji je svome gospodaru bio mnogo dužan, došao da moli za oproštaj i gospodar mu je oprostio.

„Međutim, on, iako mu je oprošteno, on je ostao isti unutar sebe i kad je našao svog dužnika koji mu je bio dužan vrlo malo nešto novca, on je njega bacio u tamnicu, dok mu ne vrati dug. Zato ga je gospodar ponovo pozvao i kazao: Nijesi naučio lekciju.

Nije Bogu potrebno da nama učini milost, niti smo mu mi uopšte potrebni, nego on je iz ljubavi, iz milosrđa nas sve stvorio da bismo uživali u Njegovoj blagodati, u Njegovom savršenstvu. Ali, on hoće da i mi budemo kao On. Da imamo ta svojstva. Ne samo da primimo milost, nego da se mi potrudimo unutra se promijeniti i da dobijemo te vrline ljubavi i milosrđa. Svakome čovjeku, svakome stvorenju potrebna je milost, jer milošću Božijom se i spasavamo, jer bez milosti Božije ne bi se mogao nijedan čovjek ni spasiti, jer nijedan čovejk ne zaslužuje spasenje. Međutim to opet ne znači, kako to naša braća inoslavni protestanti govore da mi ne treba ništa da radimo, kao ne spasavaju nas djela nego vjera i milost Božija, pa se samim tim ne treba ništa ni djelati. E, to nije dobro. Baš zbog ovoga što Gospod od nas traži unutrašnje preobraženje i savršenstvo: Budite savršeni kao što je savršen otac naš nebeski.

Neka bi nam u tome pomogle molitve presvete Bogorodice, Svetog velikomučenika Georgija i Grigorija Neokesarijskog Čudotvorca koji je bio na neki način duhovnik jednog od najvećih bogoslova u istoriji Crkve. Svetog Grigorija Bogoslova i svih svetih. Amin, Bože daj- zaključio je Njegovo preosveštenstvo Vladika buenosajreski i južnocentralnoamerički i administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske g. Kirilo

Izvor: Mitropolija crnogorsko-primorska