Svenoćno bdenije u Ljubljani

U subotu, 14/1. februara, uoči Sretenja Gospodnjeg, u hramu Svetih Kirila i Metodija u Ljubljani, služeno je svenoćno bdenije sa Svetom liturgijom. Bdenijem je predstojao Njegovo Preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički dr Kirilo, a sasluživalo mu je ljubljansko sveštenstvo i đakon Aleksandar Lukić iz Zagreba.

Na bdeniju je pojao, po blagoslovu Njegovog Visokopreosveštenstva Mitropolita bačkog Gospodina dr Irineja, Hor Škole pojanja Sveti Jovan Damaskin iz Novog Sada i Ljubljanski vizantijski hor, a predvodili su ih đakon dr Vladimir Antić, profesor Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta Univerziteta u Beogradu i đakon Petar Kozakijević.

U liturgijskoj besjedi, episkop Kirilo govorio je o Hristu kao središtu i punini vremena i prostora, ističući da se u Njemu „ništa ne gubi, nego se sve sažima“. Podsjetio je da je Hristos iznad vremena i prostora, te da se u Njegovom ovaploćenju i dolasku među ljude zbiva susret Boga i čovjeka u punini.
Govoreći o svetom Simeonu Bogoprimcu, vladika je naglasio da je smisao čovjekovog života upravo susret sa Bogom. Riječi: „Sada otpuštaš slugu svoga, Vladiko…“ protumačio je kao izraz potpunog predanja i smirenja pred Božijim promis­lom – ne kao želju za smrću, nego kao svjesno povjerenje Bogu i odricanje od oslanjanja na sebe”. U tom susretu sa Hristom, rekao je, sažima se sav ljudski život i otkriva njegova punoća.
Osvrćući se na Jevanđelje o Strašnom sudu, episkop je podsjetio da će sud Božiji biti pravedan, ali i milostiv. Ljudi će, prema stanju svojih duša, sami stati „lijevo ili desno od Krsta“, jer je sve već zapisano u čovjekovom srcu. Sud će, kako je naglasio, biti razlučenje onih koji su živjeli ljubav prema bližnjemu od onih koji su tu ljubav zanemarili.
Posebno je naglasio da bez vertikale – ljubavi prema Bogu – ni d‌jela milosrđa nemaju puni smisao. Čovjek je pozvan da traži Boga postom, molitvom i izučavanjem Svetog Pisma, jer se istinski susret sa Njim događa u srcu. Upravo tu, u unutrašnjem čovjeku, „piše se“ naš život i naš vječni život.
Besjedu je zaključio pozivom da, ne zaboravljajući bližnje i svjesni da se spasavamo zajedno, stremimo ličnom Sretenju sa Bogom, moleći se Presvetoj Bogorodici, svetom Simeonu Bogoprimcu i svim svetima da nam pomažu na tom putu.