Svečana proslava slave Eparhije vranjske

Slava Pravoslavne Eparhije vranjske – praznik Prepodobnog Justina Ćelijskog i Vranjskog, toržestveno je, kao i svake godine, proslavljena u rodnom gradu tog velikog svetitelja i bogoslova 20. veka.

Praznično bdenije u Svepravoslavnom centru „Prepodobni Justin Ćelijski i Vranjski“ je služio Visokopreosvećeni Mitropolit vranjski g. Pahomije sa eparhijskim sveštenoslužiteljima, uz pojanje hora manastira Svetog prvomučenika i arhiđakona Stefana iz Gornjeg Žapskog i molitveno učešće brojnog vernog naroda. Navečerje praznika su molitvenim prisustvom uveličali i Preosvećeni vikarni Episkop lipljanski g. Dositej, izaslanik Njegove Svetosti Patrijarha srpskog g. Porfirija, i Preosvećeni Episkop buenosajreski i južnocentralnoamerički g. dr Kirilo.

U vranjskom Narodnom pozorištu priređena je zatim tradicionalna svečana duhovna akademija na kojoj je prigodno slovo proizneo domaćin, mitropolit Pahomije, posle čega je usledio bogat duhovno-umetnički program.

Na dan praznika episkopi Dositej i Kirilo sa svojim domaćinom, mitropolitom Pahomijem, služili su Svetu liturgiju u Svepravoslavnom centru „Prepodobni Justin Ćelijski i Vranjski“, koji je osnovan upravo u rodnoj kući Blagoja Popovića, potonjeg velikog ave Justina. Kumovi ovogodišnje slave Eparhije vranjske bili su članovi „Justinove omladine“ koja deluje pri Svepravoslavnom centru u Vranju.

***

U svojoj besjedi, Njegovo Preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički dr Kirilo, administrator Eparhije zagrebačko-ljubljanske, tumačio je jevanđelski odlomak o prizivu prvih apostola i ukazao na duboki duhovni smisao Hristovog poziva da ljudi postanu „lovci ljudi“.

Polazeći od slike mora u kojem su apostoli lovili ribu, vladika je ukazao da Sveto pismo time simvolično govori i o dubini ljudskog srca.

„More je duboko i u njemu postoje mnoge dubine, neistražene i nepoznate čovjeku, a znane samo Bogu. Tako je i sa srcem čovjekovim. Njegove dubine samo Bog poznaje i samo On može da ga preobrazi i usmjeri od činjenja zla ka činjenju dobra.“

Osvrćući se na Hristove riječi: „Hajdete za mnom i učiniću vas lovcima ljudi“, vladika je istakao da Gospod ne poziva čovjeka samo na spoljašnju misiju, već najprije na podvig unutrašnjeg preobraženja.

„Nećete više tragati po dubokom moru tražeći ribu, nego ćete tragati po svome vlastitom srcu. Upravo je u tome naš duhovni život i naše duhovno istraživanje.“

Govoreći o prazniku Prepodobnog Justina Ćelijskog i Saboru srpskih svetitelja, vladika Kirilo je naglasio da su svi sveti upravo tim putem išli – putem očišćenja srca i sticanja blagodati Duha Svetoga.

Podsjetio je na riječi Svetog Serafima Sarovskog, koje je prepodobni Justin uvrstio i u svoju Dogmatiku:

„Cilj čovjekovog života jeste sticanje Duha Svetoga, ispunjavanje svoga srca i svoga bića Duhom Svetim.“

Poseban dio besjede vladika je posvetio značaju isihastičke duhovnosti i molitvenog života, podsjećajući da je čovjek pozvan da se bori za preobraženje svoga unutrašnjeg bića.

„Naš zadatak je da pristupimo Bogu, da pristupimo Hristu i da Njegovom naukom, ne samo čitajući nego i tvoreći, preobrazimo svoje srce i postanemo istinski hristonosci.“

Osvrnuvši se na bogoslovsko nasljeđe prepodobnog Justina Popovića, vladika je naglasio da je Hristos jedina istinska mjera čovjeka i svakog ljudskog djela.

„Otac Justin je neprestano ponavljao da je Hristos mjera svega. Svaki ljudski poduhvat koji se odvoji od Hrista, u krajnjoj liniji, vodi u nihilizam.“

U tom kontekstu upozorio je i na opasnost savremenog načina života, u kojem čovjek lako gubi pažnju i duhovnu sabranost.

Govoreći o savremenim izazovima, vladika je naglasio da problem nije u tehničkom napretku, već u njegovoj zloupotrebi.

„Nismo protiv tehnološkog napretka. Zlo nije u stvarima, nego u njihovoj zloupotrebi. Sve što se odvoji od Hrista vodi u nihilizam, a sve što se upotrebljava u Hristu donosi prave plodove.“

Podsjetio je da je čovjek pozvan da u svome srcu pripremi obitalište Svetoj Trojici.

„Ako me ko ljubi, riječ moju držaće; i Otac moj ljubiće njega; i k njemu ćemo doći, i obitalište u njemu ćemo načiniti. (Jn 14:23) To je cilj čovjekovog života – da u svom srcu načini obitalište Svetoj Trojici.“

Govoreći o ličnosti prepodobnog Justina, vladika je istakao da njegovo bogoslovlje nije bilo usmjereno protiv Evrope, nego je predstavljalo poziv evropskom čovjeku da se vrati svojim hrišćanskim korijenima.

Na kraju besjede osvrnuo se i na nedavno poklonjenje Pojasu Presvete Bogorodice u Beogradu, nazvavši ga jednim od najvećih molitvenih sabranja u istoriji Srpske Pravoslavne Crkve.

„Taj molitveni skup posvjedočio je da djelo Hristovo i djelo Duha Svetoga kroz svete i danas živi u našem narodu. To sjeme treba razvijati, jer je zreo pred Bogom samo onaj narod koji rađa svetitelje.“

Zaključujući besjedu, vladika je pozvao vjernike da čitaju Sveto pismo i djela prepodobnog Justina, nastojeći da njegovu nauku pretvaraju u život.

„Neka nam Gospod da da čitamo, razumijemo i tvorimo ono što je napisano u Svetom jevanđelju i u djelima oca Justina, da zaista budemo narod Hristov, narod Svetoga Save i narod prepodobnog Justina.“