Slava manastira Rođenja Presvete Bogorodice

U nedjelju, 20. septembra, u 16. nedjelju po Pedesetnici i pretprazništvo Rođenja Presvete Bogorodice, u manastiru Rođenja Presvete Bogorodice u Dolenjim Laknicama kod Novog Mesta u Sloveniji proslavljena je manastirska slava.

Svetu arhijerejsku liturgiju služio je Njegovo Preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički dr Kirilo, administrator Eparhije zagrebačko-ljubljanske, uz sasluženje protojereja-stavrofora Aleksandra Obradovića, paroha ljubljanskog, i zagrebačkog đakona Miladina Andrića.

Besjedeći o prazniku i jevanđelskoj priči o talantima, episkop Kirilo je istakao da čovjek mnoge važne stvari u životu prima kao dar, ali da dar nije dovoljno samo primiti – potrebno je za njega blagodariti i umnožavati ga.

Podsjetivši na praroditelje u raju, kazao je da su oni primili veliki dar zajednice sa Bogom, ali su ga neposlušnošću izgubili. Čovječanstvo je potom dugo tražilo put ka nebu, često na pogrešan način, što je vladika povezao sa biblijskom slikom Vavilonske kule.

Govoreći o savremenom čovjeku i njegovim velikim tehnološkim dostignućima, ukazao je da ni osvajanje svemira samo po sebi ne daje odgovor na najdublje pitanje čovjekovog postojanja.

„Čemu to sve? Svakako, nešto se saznalo novo, ali da li nam to znanje koristi za onaj suštinski cilj?“, upitao je vladika.

Nasuprot spoljašnjem traganju za nebom, podsjetio je na vjeru Avrama i izabranog naroda, koji je kroz vijekove čuvao „biser“ vjere. Upravo taj put, preko Avrama, Isaka, Jakova, Davida, proroka i pravednih Joakima i Ane, vodi do Djeve Marije.

Episkop Kirilo je posebno govorio o skrivenom životu Presvete Bogorodice. U mjerilima savremenog svijeta, kazao je, ona nije bila poznata, nije imala nikakvu spoljašnju slavu niti sredstva kojima se danas stiče popularnost, ali je upravo njenu čistotu i unutrašnji život vidio Bog.

„Djeva Marija, djevojčica skrivenog duhovnog života – ko je nju zapazio? Upravo takvu Mariju čiste duše zapazio je Gospod“, rekao je.

Kroz nju je, naglasio je, čovječanstvu otvoren put ka istinskom nebu – ne vidljivom nebu i svemirskim prostranstvima, nego ka zajednici sa Bogom, „sa plavim nebom, nebom iznad nebesa, iznad svega stvorenoga”.

 Presveta Bogorodica postala je ona kroz koju je ljudska priroda primljena u tajnu Ovaploćenja Sina Božijeg.

Govoreći zatim o duhovnom rođenju čovjeka, vladika je praznik povezao sa Hristovim riječima Nikodimu o rođenju „vodom i Duhom“. Krštenje je, kazao je, početak tog duhovnog života, ali ne i njegov završetak.

„Krštenje su tek vrata koja nas uvode u tu tajnu duhovnog rođenja. To je taj talanat koji nam Gospod daje i koji treba razvijati“, naglasio je.

Zato, dodao je, nije dovoljno zadovoljiti se činjenicom da je čovjek kršten. Blagodat primljena na krštenju treba da se ostvaruje i umnožava tokom čitavog života.

„Mi padamo, ustajemo, kajemo se. To je borba sve do posljednjeg izdisaja za dobijanje Carstva nebeskog“, kazao je episkop Kirilo.

Poseban dio besjede posvetio je unutrašnjoj borbi sa pomislima. Prema svetootačkom iskustvu, podsjetio je, svako zlo djelo najprije počinje kao misao koju čovjek ili odbacuje ili prihvata.

„Prvo nam dolazi loša pomisao koju mi odbacujemo ili prihvatamo. Ako je prihvatimo, ona u nama može da izazove takvo raspoloženje da počnemo da uradimo nešto što je loše“, rekao je, podsjetivši i na učenje starca Tadeja o značaju čovjekovih misli.

U tom kontekstu vladika se osvrnuo i na vrijeme koje mladi provode na društvenim mrežama i uz sadržaje koji im, kako je kazao, mogu kvariti rasuđivanje i unutrašnji život. Roditelje je pozvao da naročito u osjetljivom periodu odrastanja pomognu djeci da nauče da razlikuju dobro od zla i da ne dopuste da im život oblikuju isključivo virtuelni sadržaji.

Praznik Rođenja Presvete Bogorodice, nastavio je, vraća hrišćane i značaju porodice. Podsjetio je na pravedne Joakima i Anu, koji ni u dugogodišnjoj bezdjetnosti i poniženju nisu pali u očajanje, nego su ono što ih je snašlo prihvatili sa vjerom i pokajanjem.

„Bog je vidio to pokajanje Joakima i Ane i darovao im dijete koje slave svi rodovi do kraja svijeta“, kazao je.

Zaključujući besjedu, episkop Kirilo je još jednom suprotstavio spoljašnju povezanost savremenog čovjeka istinskoj duhovnoj zajednici sa Bogom. Kao što se savremeni uređaji povezuju nevidljivim signalima, kazao je, tako je čovjek sposoban da primi nešto mnogo veće – blagodat Božiju koja ga sjedinjuje sa stvarnošću koja prevazilazi sve vidljivo.

„Oko ne vidje, uho ne ču i u srce čovjeku ne dođe ono što je Bog pripremio onima koji Ga ljube“, podsjetio je vladika, završivši molitvom Presvetoj Bogorodici i njenim pravednim roditeljima Joakimu i Ani.

Sabranima se obratio i protojerej-stavrofor Aleksandar Obradović, čestitajući slavu sestri Kasijani, sestrinstvu i svima okupljenima, govoreći o manastiru kao svetinji koja još uvijek raste i izgrađuje se.

Podsjetio je da Crkva u toku godine posebno praznuje samo tri rođenja – Rođenje Gospoda Isusa Hrista, Rođenje Presvete Bogorodice i Rođenje Svetog Jovana Krstitelja.

Govoreći o Maloj Gospojini, istakao je da je Presveta Bogorodica najčistiji plod koji je ljudski rod prinio Bogu i da kroz nju Gospod Isus Hristos prima ljudsku prirodu.

Podsjetivši na riječi Svetog Justina Ćelijskog o mjestu Presvete Bogorodice u domostroju spasenja, otac Aleksandar je naglasio da njeno rođenje donosi radost cijeloj vaseljeni jer se kroz nju priprema dolazak Spasitelja svijeta.

Osvrnuo se i na izgradnju malog paraklisa u manastiru i zahvalio svima koji pomažu sestrinstvu i svetinji, kako svojim radom tako i materijalnom podrškom.

Povezujući to sa jevanđelskom pričom o Marti i Mariji, podsjetio je da je Marija izabrala „bolji dio“, slušajući Gospoda i hraneći se duhovnom hranom, ali da je za život Crkve potreban i Martin trud – konkretno služenje, gostoprimstvo i staranje o onome što je neophodno.

Zahvalio je ovogodišnjim kumovima slave Daliboru i Branislavu, kao i svima koji su učestvovali u pripremi slavskog sabranja, a blagoslovio je i preuzimanje kumstva za narednu godinu.