Slava Bogoslovije Sveta Tri Jerarha

Sveti apostol Pavle molio na ovom mestu i od njega do naših dana, brojni znani i neznani podvižnici, svetitelji Božiji, bogoslovi, mučenici, svedoci Hristovi ovde su se sabirali, susretali se sa Bogom i sa samim sobom, rekao je Patrijarh Porfirije u manastiru Krka

Sveta Arhijerejska Liturgija koju je u ponedjeljak, 12. februara, služio Patrijarh srpski Porfirije u manastiru Krka centralni je događaj kojim je obilježena slava Bogoslovije Sveta Tri Jerarha.

Patrijarh srpski je u sklopu dvodnevne posjete Eparhiji dalmatinskoj u subotu, 11. februara, služio Svetu liturgiju u Šibeniku, a, u večernjim časovima istog dana, u manastiru Krka, služena je svečana Doksologija u čast Njegove Svetosti, a u prisustvu episkopa: dalmatinskog Nikodima, niškog Arsenija, buenosajreskog i južno-centralnoameričkog i administratora Mitropolije zagrebačko-ljubljanske Kirila, zahumsko-hercegovačkog Dimitrija, osječko-poljskog i baranjskog Heruvima, valjevskog Isihija, šabačkog Jeroteja i jegarskog Nektarija, sveštenstva, monaštva, profesora i učenika Bogoslovije Sveta Tri Jerarha.

Ni kiša nije spriječila mnoštvo vjernog naroda iz Sjeverne Dalmacije, ali i iz drugih krajeva da potpuno ispuni čitav prostor drevnog manastira Krke, manastirsku portu i hram. Svom najdražem gostu, duhovnom poglavaru svih pravoslavnih Srba, Svjatjejšem Patrijarhu Porfiriju, obradovali su se svi, a posebno bratstvo Svetoarhangelske krčke lavre, sa nastojateljom, arhimandritom Sevastijanom na čelu.

Preosvećeni vladika Nikodim je u ime sveštenstva, monaštva i vjernog naroda, pozdravio Patrijarha Porfirija i sa ponosom istakao da je Episkopija dalmatinska drevna hrišćanska zajednica, apostolska Crkva, koju je blagoslovom Svetog apostola Pavla osnovao njegov učenik apostol Tit, koji je ujedno bio i njen prvi episkop.

„Dobrodošli ste u Eparhiju Srpske Pravoslavne Crkve koja je jedina pomenuta na stranicama Svetog Pisma i koja je od svog početka prožeta mučeništvom i stradanjem, ali u svemu tome, život ljudi prožet je neopisivom radošću u Hristu“, kazao je vladika Nikodim.

Njegova Svetost Patrijarh Porfirije je u besjedi nakon doksologije u manastiru Krka kazao da je neizmjerno blagodaran na divnim i toplim riječima dobrodošlice. „Mnogo puta sam bio u Dalmaciji i istinski u dubini duše osećam da nisam nikada ni odlazio i da pripadam ovim prostorima, jer osećam čitavim svojim bićem da pripadam vama, pravoslavnim Srbima koji živite u Dalmaciji. Dok sam boravio u Hrvatskoj, kao i svaki čovek, prolazio sam razne uzlete i doživljavao radosti, ali imao i trenutke padova i malodušnosti. I u ovim poslednjim trenucima, u trenucima malodušnosti i padova, neretko bih dolazio u Dalmaciju, u manastir Krku, da ponovo uspostavim svoj puls, duhovni puls, da ponovo otkucaje srca uredim tako da i moja duša i moje telo mogu da dišu, da misle i da kucaju Jevanđeljem Hristovim i umom Srbina, a to je jedno te isto. Nema Srbina bez Jevanđelja Hristovog, bez pečata Hristovog, tj. može postojati kao biološka monada, ali kao slovesno biće koje čelom i srcem gleda u nebo, a u isto vreme hodi i zemljom kao takvom zapravo nemoguće je da postoji“, rekao je Patrijarh srpski.

Napomenuo je, da je dolazio nerijetko u Krku, da opet postane svoj i da osjeti da pripada Hristu i Crkvi Njegovoj i svome narodu.

„I tada sam slutio, a sada zasigurno znam, da to nije slučajno, jer Dalmacija – a unutar Dalmacije njene svetinje i iznad svega manastir Krka – jeste tačka u koju je Hristos upisao svoju brigu, svoju ljubav i svoju promisao o spasenju ljudskog roda, o spasenju svih ljudi, a u tom broju i o spasenju našeg naroda“, istakao je između ostalog Patrijarh.

Sutradan, 12. februara, na praznik Sveta Tri Jerarha, Njegova Svetost je služio Svetu liturgiju u manastirskom katolikonu. Sasluživali su mu episkopi: niški Arsenije, buenosajreski i južno-centralnoamerički i administrator Eparhije zagrebačko-ljubljanske Kirilo, dalmatinski Nikodim, osječko-poljski i baranjski Heruvim, valjevski Isihije, zahumsko-hercegovački Dimitrije, šabački Jerotej i jegarski Nektarije, vikar Patrijarha srpskog, rektori Bogoslovija u Beogradu, Sremskim Karlovcima i na Cetinju, sveštenstvo i sveštenomonaštvo iz više eparhija Srpske Pravoslavne Crkve, u molitvenom učešćuprofesora i učenika Bogoslovije Sveta Tri Jerarha, direktora Uprave za saradnju sa crkvama i vjerskim zajednicama Republike Srbije dr Vladimira Roganovića, visokih zvaničnika, kao i vjernog naroda.

Nešto kasnije uslijedila je i svečana akademija povodom slave Bogoslovije kojoj su prisustvovali patrijarh, episkopi, visoki zvaničnici, predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac, ambasador Republike Srbije u Hrvatskoj Jelena Milić i mnogobrojni vjerni narod. Svečanost su pojanjem uveličali učenici Bogoslovije

.

Dajući blagoslov sabranom narodu, ali i svim ljudima dobre volje koji žive u Dalmaciji, Njegova Svetost Patrijarh Porfirije je u prazničnoj besjedi rekao i da je veliki blagoslov imati svetinju kakva je manastir Krka.

„Ova svetinja jeste mesto koje je osvećeno molitvama i verom i ljubavlju Svetoga apostola Pavla, onoga koji je propovedao raspetog i vaskrslog Hrista širom vaseljene, onoga koji je sve narode učinio da budu izabrani narod; onoga koji je svakome čoveku dao priliku da spozna smisao i tajnu života upoznavajući i poznajući Hrista. Još se Sveti apostol Pavle molio na ovom mestu i od njega do naših dana, brojni znani i neznani podvižnici, svetitelji Božiji, bogoslovi, mučenici, svedoci Hristovi ovde su se sabirali, ovde su se susretali sa Bogom, ovde su se susretali sa sobom. Ovde su izlazili na smotru pred lice Svetog apostola Pavla i pred lice Božje, ali i pred lice svih svetih predaka, ovde se preispitivali, pregledali rendgen svoje duše da bi mogli da prepoznaju šta je što su primili ostalo i ne samo ostalo, nego i umnoženo, a šta je ono što smo napustili, šta je ono što smo zaboravili. I gde god smo sačuvali i umnožili ono što smo blagodaću Božjom dobili od otaca i matera naših, tu smo prepoznali sebe, tu smo i ostali ono što su oni bili, ali i postali ono što mi jesmo. Tu smo onda ono što smo bili i što jesmo predali onima koji dolaze posle nas. U svemu onome što smo zaboravili i što smo ostavili, prepoznali smo da smo izgubili deo sebe. Razumeli smo da smo krnji, da smo nepotpuni. Zato je ovo mesto, draga braćo i sestre, sveto, jer ono nas opominje, ono nas vraća sebi, vraća nas nama, jer nas vraća živome Bogu, vraća nas Hristu“, rekao je Patrijarh srpski.

Njegova Svetost u besjedi je dalje istakao da nas to mjesto vraća vrlini i dobru, vraća nas istini, a istina je da nikada nije bilo jednostavno i lako živjeti na ovim prostorima.

„Istina je i to da cilj postojanja čoveka nije da se bori kako bi ostvario Komfor u svome životu, kako bi mu život bio jednostavniji, kako bi mu, po svaku cenu, bio spolja posmatrano lepši. Mi postojimo da bismo bili, da bismo postojali, da bismo pronašli smisao svoga života. Postojimo da bismo upoznali Boga i upoznali sebe, a tu već nije glavno pitanje da li je bilo jednostavno i da li je bilo lako, nego je osnovno i glavno pitanje da li smo bili na istinskom i pravom putu, da li smo bili istiniti, da li smo bili vrlinski, da li smo se trudili da budemo dobri, da budemo čestiti. To je osnovno pitanje, a te vrednosti nemaju cenu. Postizati te vrednosti ne podrazumeva boriti se po svaku cenu za komfor. Ako ga ima, slava Bogu! Ako ga nema, onda je i to promisao Božji, jer Krst nositi nama je suđeno. Svakom čoveku je Krst nositi suđeno, veli veliki pesnik, ali pitanje je da li će taj Krst biti uzaludno stradanje i trud i uzaludno prolivanje znoja kako bismo ulovili svoju senku ili će taj Krst biti put u Vaskrsenje i pobedu. Na ovom svetom mestu, u manastiru Krki, pridružujemo se molitvama Sveta Tri Jerarha i svih velikih podvižnika i svetitelja Božjih koji su se ovde podvizavali, koji su ovde uzrastali u Duhu Svetome, upoznavali Boga. Ovde i na ovom mestu mi se vraćamo istinitosti, čestitosti i vrlini. Vraćamo se jednom rečju onome čemu smo pozvani kao ljudi, a to je da budemo bića ljubavi u vidu Krsta, ljubavi prema Bogu u vertikali i ljubavi prema bližnjem u horizontali“, kazao je Patrijarh Porfirije i dodao da: „Nema ljubavi prema Bogu ako ne volimo bližnje, najpre onoga koji je pored nas: muž ženu, žena muža, roditelji decu, a deca roditelje. U toj ljubavi prema onima koje je Gospod postavio da budu pored nas, da budu vezani za nas biološki, mi se učimo da postanemo ono za šta smo stvoreni i šta moramo biti, a to je krstolika ljubav“, rekao je između ostalog u prazničnoj besjedi Predstojatelj SPC.

Govoreći o prazniku po kojem Bogoslovija nosi ime Patrijarh Porfirije je ispričao istorijsku pozadinu zajedničke proslave i obilježavanja ova tri svetitelja u isti dan.

„Naime, svi su živeli u isto vreme, ali u nekom trenutku ono što je slabost i sklonost mnogih među nama, ljudi su počeli da se dele oko njih, pa je jedan govorio kako je veći Vasilije, drugi Grigorije, treći Jovan. Polako su se stvorile grupe Vasilijani, Grigorijani i Jovanovci. Počeli su ljudi da se dele. Oko čega? Oko onoga što bi trebalo da bude poziv na svetost, na prevazilaženje ograničenosti, samozatvorenosti, samozaljubljenosti, jer svetost jeste to. Onda je Gospod u čudu objavio u potonjim vekovima episkopu Jovanu, tako što su se sva trojica projavila pred njim i rekla: Mi smo isto, mi smo jedno. Jedno smo po ljubavi prema Bogu i po ljubavi prema ljudima i jedno smo u ljubavi međusobno, jedno smo u veri“, objasnio je Njegova Svetost.

Osnivanje manastira i bogoslovije

Vjekovno sabiralište pravoslavnih Srba sjeverne Dalmacije, manastir Svetih Arhangela, na rijeci Krki, nedaleko od Kistanja, antičkog Burnuma, mjesta gdje je apostol Pavle propovjedao Dalmatincima, osnovala je 1350. godine, Jelena Šubić-Zrinjska, rođena sestra cara Dušana Nemanjića, udovica kneza Mladena Šubića.

Bogosloviju Sveta Tri Jerarha, utemeljenu na tradiciji crkvenog školstva pri manastirima Studenici, Žiči, Peći, Hilandaru i ustrojenu po ugledu na romejske bogoslovske škole, osnovao je 1615. godine, Mitropolit dabrobosanski Kir Teodor, da do skončanja vijeka bude utverždenie svjatija našeja veri. Krčka Bogoslovija je tada zapalila plamen crkvene prosvjete čime je započeto stvaranje crkvenih učilišta širom pravoslavnog Srpstva.

N.M./spc.rs

Foto: Spc.rs/TV Hram