Proslavljena hramovna slava u Velikoj Pisanici

„Svaka duša je nevjesta Hristova i svako od nas treba da svoju dušu oblagodari molitvom, postom, pričešćem kako bi se sjedinila sa svetim tajnama“, rekao je vladika Kirilo u Velikoj Pisanici.

Hramovna slava, Lazareva subota, proslavljena je danas (4. aprila) u crkvi Svetog Lazara Četvorodnevnog u Velikoj Pisanici Svetom arhijerejskom liturgijom koju je služio Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički dr Kirilo, administrator Eparhije zagrebačko-ljubljanske. Sasluživali su mu jereji Slavomir Gvojić, paroh iz Velike Bršljanice, Slaven Jovičić, paroh iz Grubišnog Polja, Dragan Topić, paroh iz Narte, Stefan Maksimović, paroh iz Bjelovara, Nemanja Đurić, paroh iz Siska, domaćin Milomir Gvojić i đakon Aleksandar Miljanović iz Zagreba. Pjevnicu je predvodio jerej Ljubiša Miodragović.

U liturgijskoj besjedi vladika Kirilo je napomenuo da s obzirom da smo pred strasnom sedmicom, da je pravo vrijeme da razmislimo malo o smrti. „Kažu Sveti Oci ‘sjećaj se dana smrti, tvoje končine i nikada nećeš pogriješiti’. Dakle, kada bi se ljudi sjećali češće da su smrtni oni bi se klonili iskušenja ovoga svijeta i sigurno da bi manje griješili u svome životu. Kažu da je to pitanje smrti odredilo i početak uopšte bilo kakve filozofije. S obzirom da ovaj život može biti jako lijep, i da nema bolesti i smrti ljudi bi manje razmišljali, manje bi se brinuli o nekim teškim pitanjima. Jer ako nam je već ovdje dobro ako nema nikakvih problema zašto bi sebi postavljali nekakva pitanja. Međutim, upravo zbog toga što je čovjek za posljedicu svog grehopada došao u takvo loše stanje Gospod mu je rekao da će umrijeti da ne bi vječno ostao takav. Kad su griješili Adam i Eva, Bog je rekao izbacite ih napolje da ne bi okusili opit drveta života i da ne bi ostali tako vječni“, rekao je episkop Kirilo.

Vladika je pojasnio da to zapravo znači da kad smo već zgriješili smrt je pomalo došla kao izlaz iz takvog stanja. Posebno od domostroja spasenja našeg Spasitelja, smrt je za pravednike postala samo san koji će da odsanjaju. Jedno vrijeme će se razdvojiti duša i tijelo međusobno, međutim, po vaskrsenju mrtvih oni će se opet spojiti i kažu Sveti Oci da ćemo vaskrsnuti svi u trenucima kad smo bili najljepši, sa 33 godine, u proljeću našeg života. I naravno onda će svi dobiti po djelima svojim onako kako su zaslužili u svome životu.

„Zato je mnogo važno da razmišljamo o smrti iako je ta tema teška, jer je uvijek vezana za neku žalost. I Gospod je zaplakao kada je njegov prijatelj Lazar umro i to vaskrsenje Pravednog Lazara desilo se neposredno prije stradanja i vaskrsenja Gospoda Isusa Hrista. On je čuo da je njegov prijatelj Lazar bolestan, međutim zadržao se četiri dana i došao je tek kada je Lazar bio već četiri dana u grobu. Čak je počeo da se osjeća neprijatan miris, jer Jevreji su preminulog ukopavali već prvog dana, upravo zbog neugodnih mirisa, a trećeg i četvrtog dana tijelo počinje da se raspada. I zato je ovo čudo bilo najveće od vaskrsenja koja je uradio Gospod Isus Hristos“, podsjetio je vladika Kirilo na samu važnost današnjeg praznika.

Iako je narod tada slavio Hrista govoreći mu ‘Osana, Sine Davidov, Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje, već kroz nedjelju dana su vikali „Raspni ga, raspni ga“. Vladika je istakao da je to dokaz prolaznosti i varljivosti ljudske slave, kao i da je raspoloženje naroda prema čovjeku promjenjivo i zavisi od mnogo faktora. I tu i sami treba da se zapitamo gdje smo mi u odnosu na Boga.

“Kažu da duša kad napusti tijelo ona se prvo tri dana nalazi blizu tijela i blizu onih koje je voljela, zatim od trećeg do devetog dana duša prolazi rajska naselja i od devetog do četrdesetog dana prolazi kroz razna mitarstva, strasti i na četrdeseti dan Gospod određuje mjesto gdje će duša da čeka vaskrsenje iz mrtvih. To može biti i neko rajsko mjesto ili neko strašno mjesto sa nečistim silama. Znači vrlo je važno da živimo u ovom životu tako da prepoznamo Hrista, kako bismo ga prepoznali i u tom potonjem životu. Pravedni Lazar ne bi izašao da nije prepoznao Hrista“, naveo je vladika Kirilo.

Naglasio je da je svaka duša nevjesta Hristova i da svako od nas treba da svoju dušu oblagodari molitvom, postom, pričešćem kako bi se sjedinila sa svetim tajnama, sa tijelu i krvlju Gospodnjim.

Nakon ophoda hrama, blagosiljani su vrbove grančice i slavski darovi koje je pripremila kuma ovogodišnje slave Sanja Vučetić iz Bačkovice.

Otac Milomir Gvojić, paroh velikopisanički zahvalio se Njegovom Preosveštenstvu vladici Kirilu na dolasku, kao i braći sveštenicima.

Podsjetio je da su uz pomoć opštine Velika Pisanica prije nekoliko godina obnovili plafon u hramu, kao i da su početkom godine obnovili prostoriju na ulazu u hram obogaćujući je novim vratima, te su postavili i novu dvorišnu ogradu.

„To su sitni zamasi koji su plod truda, rada i zajedničkog zalaganja. U skorijoj budućnosti bi po blagoslovu vladike trebali staviti pločice na pod hrama“, rekao je otac Milomir.

Liturgiji je prisustvovao i Fredi Pali, načelnik opštine Velika Pisanica, Marina Javorović Horvat i Zlata Berkeš, pročelnice, te Saša Lukić, zamjenik župana Bjelovarsko-bilogorske županije iz reda srpskog naroda.

Zajedničarenje je nastavljeno u opštinskom domu uz trpezu ljubavi.

n.m.