Praznik Vozdviženja Časnog Krsta – Krstovdan svečano proslavljen u Ljubljani

U subotu, 27. septembra 2025. godine, praznik Vozdviženja Časnog Krsta – Krstovdan svečano je proslavljen u hramu Svetih Kirila i Metodija u Ljubljani.

Svetom arhijerejskom liturgijom načalstvovao je Njegovo Preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički g. Kirilo, administrator Eparhije zagrebačko-ljubljanske, uz sasluženje protojereja Brane Milovca iz Eparhije bačke, protojereja Aleksandra Obradovića, arhijerejskog namjesnika ljubljanskog, protojereja Borislava Livopoljca, starješine ljubljanskog hrama,  jereja Mitra Tanasića, jereja Radeta Despotovića i đakona Petra Kozakijevića, a uz molitveno prisustvo brojnih vjernika.

Liturgijsko slavlje uzveličao je svojim pojanjem i ženski hor Svetog Georgija pod vođstvom dirigenta Sofije Antić.

Po blagoslovu Episkopa Kirila, besjedom se sabranima obratio protojerej Brane Milovac iz Eparhije bačke. 

Otac Brane je podsjetio da je Krstovdan „praznik tajne Hrista“, u kojem Crkva proslavlja krst kao znak spasenja i pobjede života nad smrću. 

„Oruđe srama postalo je drvo života – kroz Hristovo raspeće krst je postao naše spasenje,“ naglasio je otac Brane.

Ističući da svako od nas ima svoj krst, on je pozvao vjerne da ga nose sa vjerom i nadom, jer upravo kroz krst čovjek uzrasta u „mjeru rasta Hristova“. „Kroz iskušenja i stradanja naša vjera se pročišćava kao zlato u ognju, postajući svijetla i čista,“ rekao je, podsjećajući da je to put ka novom životu koji daruje Hristos Vaskrsli.

„Bez krsta nema vaskrsenja,“ poručio je otac Brane, dodajući da je tajna ovog praznika u tome da u svakom stradanju otkrivamo tračak nade u Hristu, koji je svojim čovjekoljubljem pobijedio smrt i otvorio vrata vječnog života.

Na kraju je pozvao vjerne da u svakodnevnom životu budu „so zemlji i svjetlost svijetu“, živeći po pravoslavnom etosu – u ljubavi, milosrđu, praštanju i vjernosti Hristu. „Neka sila Časnoga i životvornoga Krsta bude sa svima nama,“ zaključio je otac Brane, čestitajući praznik sabranima.

Liturgijsko sabranje okončano je blagodarenjem Gospodu, u duhu praznične radosti i zajedništva.